Sandra Križanec: Moja borba s kilogramima

Iako je dušom i tijelom Slavonka, Osječanka Sandra Križanec, 35-godišnja TV voditeljica i urednica, tek malu prednost daje slavonskim specijalitetima. Naravno da voli pojesti komadić domaćeg kulena ili sušene šunke, ali jednako su joj prirasli srcu slovački specijaliteti kao što su haluške ili polesnjaci, koje joj je pripravljala njezina baka, podrijetlom Slovakinja, a dragi su joj i zagorski štrukli, prigorske gibanice, kao i ribe na gradelama.

– Kušala sam specijalitete najrazličitijih kuhinja. Neki su mi zaista bili jako ukusni, neki tek zanimljivi, a neke ne bih ponovno naručila. Jedino mi savršeno odgovara sve s naših prostora – kaže magistrica društvenih znanosti koja se prije godinu i pol preselila iz Osijeka u Zagreb, pa umjesto da izvještava iz HTV-ova centra u Osijeku, gledamo je u središnjem Dnevniku nacionalne televizijske kuće, koji i uređuje.

– U Zagrebu mi najviše nedostaju polesnjaci. To je sasvim obično jelo od “rendang” krumpira s dodatkom začina, jaja i brašna, koje se prži na ulju kao tanke pogačice, a jede se s mlijekom. To je bio specijalitet moje bake. A volim i haluške koje se prave od tijesta za kruh, izrezuju čašom kao pokladnice, stavljaju jedna na drugu, dobro naulje, pa zatim kuhaju ili peku. Ja ih volim kuhane i uvaljane u mljeveni mak. Kako je gotovo cijeli dan na poslu, najčešće jede u televizijskom restoranu. I to na brzinu, nešto tek toliko da zatomi glad, pa se to odmah odrazi i na njezinoj liniji. Jednako kao i stres. Kad ima jako naporan tjedan, smršavi i četiri kilograma bez ikakve dijete. Ali ima dana i kad je kolege pitaju kamo joj stane sva ta hrana koju pojede.

– Te oscilacije u težini nagnale su me da potražim savjet nutricionista, a počela sam i proučavati koliko hrana utječe na naše zdravlje. Kako sam posljednjih mjeseci konstantno bila umorna, a sve su pretrage pokazale da sam zdrava, odlučila sam promijeniti prehranu. Sada obavezno doručkujem i popijem šalicu čaja, u 11 sati pojedem voće, a ručam u 13 i 16 sati. Naime, količinu hrane koju bih prije za ručak pojela odjednom, sada podijelim u dva obroka. I pijem puno vode. A večeram samo kad imam goste – kaže Sandra.

U Zagrebu joj je nekako sasvim prirodno pripremiti integralnu tjesteninu ili rižu, ali kad dođe kući u Osijek, priušti si prave slavonske kolače. Zove ih slatka dobrodošlica. Vrlo često komad ponese i u Zagreb svojim prijateljima.

– Premda, moram priznati, oni više vole moj čobanac ili fiš-paprikaš. Samo, to ovisi o ponudi u ribarnici. U Osijeku uvijek ima odlične riječne ribe, a u Zagrebu je izbor daleko manji. A za dobar fiš treba mi šaran “divljak” iz Dunava, težak tri-četiri kilograma, jer on uopće nije mastan. Uz dobro vino – večera za pet!

Snježana Dragojević Harapin / Snimio Mario Kučera