Sanjajte sretno - udvoje

Kad nam je teško, kad nas stišću tko zna kakvi sve ne problemi, kad ne znamo što da radimo, kad bismo najradije zaspali i sve muke koje nas tište prespavali vjerujući da bi nam dobar san donio i neko rješenje – sna ni za lijek. I onda sami posežemo tko zna za čim sve ne, ali najčešće bez savje­tovanja s liječnikom, popijemo hrpe tableta ko­je nam pomažu tek kratko i tek djelomice. Lako je kad to činimo rijetko, ali ako posežemo za tabletom pri svakom problemu koji nam se desi, tad ćemo najvjerojatnije stvoriti naviku koja nas može odvesti tko zna kamo sve ne. A svaka popijena tableta ništa ne rješava, osim što nas načas uspava i ujutro se budimo umorniji i jadniji ne videći izlaza iz sveg tog košmara.

Ali, ni dalje ne tražimo savjet jer – svatko misli da je najbolji dijagnostičar “sam sebi”. Mnogi ili ne znaju ili se ne trude ni saznati što tre­ba učiniti da bi imali “mirnu noć i dubok san”. Jedan poznati francuski psihijatar je rekao “kako se jednako kao za dobar ručak, i za mirnu i lijepu noć mora pripremiti”. Sve je lakše ako probleme koji nas muče možemo riješiti uz nekoga koga volimo i tko je uz nas kad nam je teško – jer sve se lakše rješava ud­voje.

Nema onoga što ne može riješiti krevet i toplina nečijega tijela uz nas. Samo, što učiniti ako su ti problemi vezani uz ljubav, a ljubavi nema “nigdje ni za lijek”? I što činiti kad nas bol pritišće sve jače i čvršće, a mi smo nemoćni i jadni, kad nemamo mira po danu ni sna po noći? Ništa drugo do mijenjati, barem fizički, ono što se može promijeniti. Pro­mijenite loše navike, iako odmah upozoravam da čudotvorni recept za dobar san nije još pronađen.

Unatoč tome, nema onoga što ne možemo i sami uči­niti da se smirimo, da snivamo ako baš ne naj­lje­p­še snove, a ono da zaspimo barem nekoliko sati i tako se spremni uhvatimo u koštac sa životom, budni, ali barem malo odmoreni. Sve učinite da se nađe­te u rukama boga sna – Morfeja.

Kao i za sve u životu, treba i za san tražiti ono što mislimo da će nam pomoći da polako utonemo ne u mrak nego u san, iako snovi koji će se nizati ne moraju biti uvijek mirni. Ne jednom su mi se prijateljice ili tek poznanice tužile kako nikako da zaspu. Kad sam bila mlađa, meni sna nikad nije bilo dosta, ali i kako su godine odmicale, ja s tim nisam imala problema, iako se zna čuti kako stariji ljudi uopće ne mogu spavati, ali kako njima to i ne treba.

Moram reći kako su to gluposti. Organizmu je potreban odmor, a posebno mu je potreban san, bez obzira na to koliko nam je godina. I sad samo da kažem što učiniti, bez pijenja ikakvih medikamenata koji bi nam pomogli da se u krevetu opustimo i sami sebi poželimo – laku noć. Dabome, riječ je o onim slučajevima koji još nisu zabrinjavajući, za koje znamo da su rezultat stanja za koje vjerujemo da će proći, samo je pitanje vremena i naših sposobnosti, ali i čvrstine želje da što prije sve to u svojoj glavi riješimo. Kaže jedan poznati psihijatar da je naš san rezultat naših danjih razmišljanja.

Prof. dr. S. Zagury savjetuje da bi se čak i djecu od najranijih dana trebalo učiti “kako najbrže i najslađe zaspati”. Jer, ako nespavanje prihvatimo kao nešto što ne možemo od sebe odagnati, napravit ćemo si medvjeđu uslugu. Da što prije utonete u san, nastojte, barem u početku, odlaziti u postelju uvijek u isto vrijeme. Isto vrijedi i za ustajanje. Čak ako ste jednu noć i lumpali, nemojte izgubiti ritam ustajanja.

Posebno važna stvar za dobar san je vaš krevet. On mora biti u službi sna i, jasno, ljubavi, ali nikada za gledanje televizije, čitanje ili jelo. Ako poslije lijeganja san i dalje ne dolazi na oči, ne očajavajte! Ustanite i počnite gimnasticirati! Ali, ne činite ono što većina očajnica čini – odlazi u kuhinju i počne s otvaranjem hladnjaka. To je najgore što se može učiniti. S punim želucem još će manje san dolaziti na oči, a o onom težem – debljanju i ponovnoj mori koja će spriječiti bilo kakav san, da i ne govorim. Dapače, sad će i debljina još pojačati nervozu i odagnati i ono malo sna za kojim ste osjetili potrebu. Mnoge su me žene znale pitati što je s popodnevnim snom. Neki put ih on prevari, a onda je li i to raz­logom što im san ne ide na oči uvečer. Kažu da je i to individualno, ali da je to “foteljsko snivanje” više primjereno starijim ljudima nego mladima. Jer, tko si danas uopće može priuštiti spavati usred bijela dana kad su svi poslovi u velikom zamahu. Dakle, ako je to nekom potrebno, ako netko može zatvoriti oči na pola sata ili sat, ne vidim da to ne prakticira.

Samo, nikako ne treba “odvaliti” taj san više od ovoga što sam rekla. Sve što je dulje, škodit će noćnom snu. Prakticiranje sporta za vrijeme dana je izvanredno za dobar san. Međutim, izbjegavajte jaki trening na večer. To će vas izmučiti, a ni to nije preporuka za san. I sad ono ako ne najvažnije, a ono ve­o­ma va­žno – koliko god je moguće izbjegavajte na večer pretežak i preobilan obrok. Kaže se, a to je sigurno iskustveno – doručkuj kao car, ručaj kao običan građanin, a večeraj kao siromah. Večera neka je lagana, tek, možda, komadić kruha, jogurt i eventualno neka salata.

Pušači bi se trebali ostaviti cigarete prije spava­nja. Ali, ni alkohol nije preporučljiv, iako mi se mnogi tuže kako odbiti čašicu dobrog vina ako ste na nekoj večeri. Posebno treba paziti da ni štivo koje uzmete u ruke prije spavanja, ne bude teško. Tu se podrazumijeva čak i ona književnost koju na­zivamo kriminalističkom i koja nas može toliko zaokupirati da se uživimo i cijelu noć probdijemo “žaleći ili uživajući” u sreći ili nesreći glavnih junaka. Pola sata prije nego što ste legli u krevet, prepustite se samo sebi. Najprije, ako je vrijeme lijepo, malo prošećite, a potom si priredite toplu kupku sa soli iz Mrtvog mora, popite čašu toploga mlijeka, i vidjet ćete da nećete dugo gledati u plafon. Kažu da je za dobar san najvažniji odmoren mo­zak. Samo, u tome i jest probleme. Kako iz glave izbaciti ono što smo u nju trpali cijeli dan, ili možda čak nekoliko dana i mjeseci prije toga. I na kraju, ako nemate nekoga na koga ćete se u krevetu nasloniti, preostaje vam da si izaberete barem dobar krevet.

Uvijek se nasmijem jednoj mojoj prijateljici koja bi poslije svakog rastanka s ljubavnikom odabirala dobar madrac, a sve pod jednim jedinim izgovorom – neka mi zamijeni onoga koji mi je krevet činio ugodnim i dragim. Dobar krevet, s tvrdim madracem, pokraj otvo­renog prozora, sa sanjalačkim mislima koje nisu neizvedive – i utonut ćete u san i nastaviti… maštati. Uvijek me pitaju pomaže li i seks snu. I uvijek odgovaram isto – seks pomaže svemu, liječi sve. Malo kad ćete sresti nervoznog, zločestog i jarljivog čovjeka ili ženu koja ima redovan i kvalite­tan seksualni život. I zato uvijek preporučam svima – u svakoj životnoj dobi treba imati uza se partnera. Jer, kad si sretan po danu, ni noć ti neće biti “crna”. A nema veće sreće od one koju osjećaš kad si u nečijem zagrljaju i kad u tom zagrljaju i zaspiš. A još više kad se u njemu i probudiš. Noć koju si proveo, san koji si tada sanjao, si­gurno nisu bili ružni.