Sanjao sam medalju

Kad sam doskočio s konja i završio vježbu, znao sam da imam medalju. Broncu sigurno, ali na srebro se nisam usudio pomisliti. I prije odlaska u Peking nadao sam se olimpijskom odličju, ali nisam se opterećivao time da ga moram osvojiti. No, sanjao sam kako stojim na postolju i san mi se ostvario, a malo tko je vjerovao u mene – kazao je 22-godišnji Đakovčanin Filip Ude, koji je ocjenu za svoju vježbu na konju s hvataljkama, vrijednu srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Pekingu, dočekao u zagrljaju s trenerom Igorom Križimskim. Sa svojim se trenerom, priznaje gimnastičar, znao i porječkati – pogotovo dok je čekao finalni nastup. No, nervozu su obojica na kraju uspjela savladati pa je uoči finala (u kojem je nastupio kao posljednji od osam vježbača), trener ohrabrivao Filipa: “Ništa se ne boj, napravi isto kao na treningu”. I Filip je, zaista, sve napravio s lakoćom.

-Osjećao sam da nikad dosad nisam bio tako spreman, i fizički i psihički. Pogledao sam svoje ruke, nisu drhtale, što mi se dotad znalo događati. Nisam imao tremu koja bi me znala izbaciti iz takta i rekao sam sâm sebi: ”Danas je tvoj dan, odvježbaj najbolje što možeš, pokaži svima da nisi tu zabadava”. I napravio sam vježbu života – priča Filip, kojem je, nakon odlično izvedenih “ruskih kola” između hvataljki pljeskalo 18.000 ljudi na tribinama. Usredotočen samo na svoju vježbu, pljesak nije niti čuo. Bolji od njega u Pekingu je bio samo nedodirljivi Kinez, svjetski prvak Qin Xiao.

Nastup koji je donio prvu olimpijsku medalju u gimnastici za Hrvatsku – nakon petnaest godina napornog treniranja u Čakovcu, Rusiji i Bratislavi – Filip Ude nije najavljivao na sva zvona. Ali znao ja da – osobito nakon osvajanja drugog mjesta na Europskom prvenstvu u Lausannei te srebra na Svjetskom kupu u kineskom Tianjinu – može visoko poletjeti. Olimpijsko srebrno odličje posvetio je majci Miljenki, umirovljenoj komercijalistici, koja sve njegove medalje sprema u vitrinu u dnevnom boravku, kako bi joj stalno bile na oku. Od Filipove šeste godine, kad joj je poginuo suprug, ona mu je bila najčvršći oslonac. Televizijski prijenos finala konja s hvataljkama gledala je s kćerima Nives (35) i Ivom (24), te unučadi Lukom, Ednom i Tiborom, u salonu novog Sportsko-gimnastičkog centra u Nedelišću, nedaleko od Čakovca.

John Wayne iz Čakovca

– Sad više nisi James Bond, kako se znaš predstaviti kad mi pozvoniš na vratima, sad si John Wayne, jahač s konjem – rekla mu je majka kad ju je dobro raspoložen nazvao iz Pekinga. – Nazvao sam mamu – veli Filip – plakala je, i sestre su od suza jedva mogle govoriti. Na pobjedničkom postolju sam gutao knedle, ali nisam zaplakao jer nikad ne plačem, i uspio sam kontrolirati suze i emocije. Dok su se Filipova obitelj, prijatelji i sugrađani, neki odjeveni u majice s Filipovom slikom, veselili njegovoj srebrnoj olimpijskoj medalji, nekoliko tisuća kilometara daleko, u Hrvatskoj kući u Pekingu, također se slavilo – i nazdravljalo šampanjcem.

Jagoda Zamoda