Sankt Petersburg - Venecija sjevera

Moja duša našla je dom – pomislila sam došavši u Sankt Peterburg, drugi po veličini ruski grad koji sam posjetila kako bih dogovorila gostovanje svoje predstave “Marlene Dietrich” (na ruskom jeziku) i još jedne koju ću raditi s ruskom glumicom Tatjanom Bondarjevom. Na svakom koraku “vidjela” sam prizor iz nekog djela ruske književnosti, koju obožavam, primjerice romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, koji je rođen u tom gradu.

Sankt Peterburg, koji se do raspada SSSR-a zvao Lenjingrad, sagradili su arhitekti cara Petra Velikog po uzoru na Amsterdam i Veneciju, te ga stoga zovu još i Venecija sjevera.

Bijele noći Grad je najljepše razgledavati pješice, krenuvši od glavne ulice – i jedne od najstarijih – Nevskog Prospekta. No, pazite, kad vam kažu da je nešto “samo dvije ulice dalje”, znači da ćete najvjerojatnije hodati najmanje kilometar. Ili čak dva. Dobro je nositi i dvojezični vodič jer su imena ulica i stanica metroa na ćirilici. Sankt Peterburg najbolje je posjetiti za takozvanih bijelih noći (od 23. svibnja do 21. srpnja) kad tek oko ponoći nebo postaje malo tamnije. Ali i u ostalo doba godine gradu ne nedostaje romantičnog ugođaja, posebice predvečer ako se prošetate uz jedan od čak 342 mosta preko brojnih kanala rijeke Neve ili onih koji preko Baltičkog mora povezuju kopno s otočićima.

Mnogi od tih mostova (Lomonosov, Bankovski, Dvortsov, Gribojedov) pomični su mostovi: treba pripaziti na vrijeme “rasklapanja” da ne ostanete više sati zaglavljeni na pogrešnoj strani rijeke. Ako ste u Sankt Peterburgu u razdoblju od 19. travnja do 30. rujna, kad kanali nisu zaleđeni, grad možete razgledavati i iz turističkih čamaca.

Ljetni i Zimski dvorac Ovaj grad pravi je muzej na otvorenom i za sve što je vrijedno vidjeti, porebno je ne samo mnogo dana, već mnogo tjedana. U prvom redu to je Ermitaž (smješten u Zimskom dvorcu), legendarni muzej s više od tri milijuna izložaka, od kojih su mnogi, poput platna Rembrandta, Renoira, Moneta, Rubensa, remek-djela svjetske umjetnosti. Tu je i Ljetni dvorac Petra Velikoga usred veličanstvenog Ljetnog perivoja, Petrova i Pavlova tvrđava (koja je u doba SSSR-a bila zatvor za političke “prijestupnike”), Saborna crkva Petra i Pavla, Crkva Gospe od Kazana (izgrađena po uzoru na Crkvu svetog Petra u Rimu), Kunstkamera, odnosno jedan od prvih ruskih muzeja, neopisivo čarobna Crkva Uskrsnuća, Trg dvorca (golemi prostor ispred Zimskog dvorca, odnosno Ermitaža) sa 600 tona teškim Aleksandrovim stupom, monumentalan samostan Aleksandra Nevskog…

Pucanj koji je promijenio povijest Turisti ne propuštaju vidjeti krstaricu Auroru (i fotografirati se ispred nje uz glumce odjevene u kostime iz doba Oktobarske revolucije) čiji je pucanj označio boljševičko osvajanje Zimske palače 1917. Lista onog što vrijedi razgledati doista je dugačka, no ja sam svakako htjela posjetiti i legendarno Marijansko kazalište (nekad poznato kao kazalište Kirov) te memorijalni muzej Dostojevskog u stanu u kojem je živio.