sapunomanija

Nije dobro kad se čovjek ne pere, jednako kao i kad se previše pere – ta narodna mudrost, točnije, ovaj njezin drugi dio svojedobno se odrazio na način korištenja sapuna. Najstarije sredstvo za pranje kože, koje se od davnina dobiva kao rezultat kemijske zamjene prirodnih masti alkalijskim lužinama, u jednom je trenutku postalo ‘nepodobno’ – toaletne ‘ciglice’, zavladalo je uvjerenje, loše su za kožu jer je isušuju, ogrubljuju, postaruju… No, zato su tu, poručivalo se s reklama, nježni gelovi za tuširanje, kupke i svi ostali tekući oblici sapuna, čije nježne teksture kožu miluju i ostavljaju mekom i glatkom! Osim što su na dodir ugodni, tekući sapuni ni po čemu se razlikuju od svojih krutih ‘kolega’ – istog su alkalijskog sastava i na isti način djeluju na kožu. Kad smo to naučili, i shvatili da nismo baš svi tako osjetljivi, ponovno smo počeli uživati u mirisnim ciglicama koje su gospođe nekad stavljale u ormare kako bi im roba uvijek lijepo mirisala. Brojne male manufakture otvorene posljednjih godina, kao što su Lavander iz Petrinje i Brač fini sapuni s Brača, u kojima se s novim – ili novootkrivenim sredstvima – rade tradicionalni sapuni, svjedoče o ponovno aktualnom trendu. A u trendu je i izrada sapuna ‘po mjeri’. Osim u aromaterapijskim centrima, gdje se često organiziraju radionice na kojima to možete naučiti, mala škola sapuna organizira se u malom prostoru u središtu Zagreba, jednostavno nazvanom – Sapunomanija. Ideja je to dviju zagrebačkih ekonomistica, Nadje Ružičke (35) i Marine Kovačević Perović (39), koja su putem internetske stranice www.sapunomanija.hr pokrenule prodaju sastojaka za izradu sapuna, a svakog četvrtka zainteresirane poučavaju, daju im recepture i vlastite uzorke k ao inspiraciju. – U Moskvi, gdje sam rođena, ovakav tip prodaje već postoji, a kako smo Marina i ja vrlo kreativne te stalno nešto izrađujemo, odlučile smo sličan posao pokrenuti i u Hrvatskoj – objašnjava Nadja Ružička, dodajući kako njihove glicerinske baze – bijele, prozirne i organske – sadrže isključivo biljne sastojke. Uvoze se od provjerenih proizvođača iz zemalja Eu­­ropske unije, a u njih se, u željenim omjerima, dodaju eterična i bazna ulja, macerati, boje, šljokice, voskovi… Mogu se kupiti i kalupi te ukrasni materijal. Inače, najpoznatiji na svijetu su tradicionalni mar­­­sejski sapuni, koji i danas izgledaju i mirišu jednako kao i u 14. stoljeću, kad je počela njihova proizvodnja. Izvorno su se radili od vode iz Sredozemnog mora, maslinovog ulja i sode – što mu je i danas osnova – a kasnije i od palminog ulja. Standardna veličina marsejskog sapuna kreće se od 300 grama do jednog kilograma, a zahvaljujući njemu cijela je Provansa krenula u proizvodnju ‘pločica’ s aromatičnim uljima, po čemu je danas poznata u cijelom svijetu. U vrijeme kad je u Marseillesu postojala ozbiljna sapunska industrija, u nas su žene radile sapune od kombinacije masti i pepela. Prva tvornica osnovana je u Osijeku 1894., tada kao obrtnička radionica Samuela Reinitza, a danas je to vodeća deterdžentsko-toaletna industrija u Hrvatskoj. Tajnu svojih ‘pripravaka’ čuvaju već 117 godina, no otkrivaju da se njihovi današnji sapuni po sastavu poprilično razlikuju od prvih ‘modela’ – Jelen, Elida i Favorit, na koje ih danas podsjećaju samo snimke starih reklama. Sirovine životinjskog podrijetla (goveđi loj i svinjska mast) zamijenjene su kokosovim i palminim uljem, a tu su još i druge tvari s njegujućim svojstvima: lanolin, glicerin i aktivne supstance koje usporavaju razvoj mikroorganizama. Njihov najpoznatiji sa­­­­pun je Lahor, koji se radi u četiri mirisne varijante: Sensitive, Antibacterial, Natural i Aroma care.