Sastaju se, rastaju, sazrijevaju...

Udala sam se s 24 godine, a izdržala u braku 18. Muž mi je bio živčan i tukao me svime što mu je došlo pod ruku. Dvije godine sam razvedena, ali me stalno prati osjećaj krivnje. Produbljuju ga zajednički prijatelji kad me pitaju zašto sam ga ostavila i kažu da je nesretan, izgubljen. Moja obrana: više od godinu dana je u vezi s drugom ženom iz našega manjeg grada. Mi, naime, živimo u inozemstvu. Njegovi kontakti s njom su putem interneta te odlasci k njoj. Udovica je i ima dvoje djece. Unatoč tome, on prijateljima priča kako njome ne može zamijeniti mene, ali ona je jedina koja je htjela s njim komunicirati preko interneta. Mala je, debela, mirna i povučena, sasvim drugačija od mene koja sam visoka, vitka, atraktivna i vatrena. Zašto me proganja osjećaj krivnje?

Marija F.

Ako svoju krivnju, odnosno napuštanje muža, osjećate tako jakom, ako vas ona proganja poput more, znači da intimno u sebi niste obračunali s osjećajima prema njemu. Samo o vama ovisi hoće li on i dalje održavati vezu s drugom ženom, pa makar samo putem interneta, ili ćete se vi povratkom njemu osloboditi osjećaja krivnje. To mi se čini jedinim razumnim rješenjem. Riješite, dakle, svoju dvojbu. Ljudi se sastaju, rastaju, sazrijevaju i ponovno se sastaju.

Vaš je muž poslije razvoda slobodan čovjek, živi kako se njemu sviđa, nemate mu što prigovoriti ili o tome razmišljati. Ali upravo to razmišljanje pokazuje da, možda, nije do kraja zatvorena stara knjiga vaših odnosa, pa nije potrebno ni otvarati novu.