Seks ne smije preći u rutinu!

Nema normalnog čovjeka koji ne uživa u seksu, ali malo je onih koji mu posvećuju onu pažnju koju on zaslužuje. Jer, dok si mlad, ne razmišljaš da sve ima svoj početak ali i kraj. Kad, pak, uđeš u najbolje godine, vjeruješ da sve možeš što poželiš, a kad stupiš u one zrele, već počinješ osjećati da ti baš sve ne ide “od ruke”, ali to još ne doživljavaš kao katastrofu. Tek kad postaneš seksualno nemoćan, ne znaš kamo bi ni sa sobom ni s onima pokraj sebe. Frustraciju nižeš na frustraciju, krivnju za takvo stanje tražiš ondje gdje je nema.

Dešava se da lutaš “od nemila do nedraga” u želji da vratiš ono što na taj način ne možeš vratiti. Švicarski psiholozi u jednoj studiji su istaknuli da se najviše prevara ne dešava kad su muškarci najmoćniji, nego kad im libido pada. Jer, tada, “leteći od jedne do druge ljubavnice”, žele ponajprije sebi dokazati moć koja polako nestaje. I najgore što se tada takvima dešava, jest strah da su “za otpis”, a oni još žele voditi aktivan seksualni život. Marijan je bio jedan od “ljubavnika za kojim su žene naprosto ludjele”.

Klasična ženskar. Nijednu nije smetalo što je oženjen, a čak bi im i govorio da to misli i ostati. Nije bilo one na koju je bacio oko da je nije imao. Lijep, slatkorječiv, s položajem, nije mu bilo nigdje kraja. A onda, negdje oko pedesete, prvi je put osjetio da više ne može ono što je mogao prije. Zakazao je prilikom vođenja ljubavi sa ženom koju je odavno osvajao i koju je konačno pridobio. Užas koji je proživljavao zbog nemoći, bio je ravan najtežem gubitku. Ali, on je odmah potražio stručnu pomoć. Ono što je čuo u ordinaciji, sludilo ga je – sve je to rezultat godina. I ništa više. Čak je čuo i da je to nešto najnormalnije. A sve ovo dosad bio je “dar koji je trebalo pametnije rabiti”. Čuo je i da se ne radi uopće o klasičnoj impotenciji, nego naprosto o životnoj dobi koja nudi i nešto drugo osim kvantitete. I kao on bi trebao biti s time zadovoljan. Ali, iako to nije rekao liječniku, on je bio – nesretan. No, on je još prošao dobro, za razliku od Petra koji je bio besprijekoran muž sve dok nije osjetio da u braku ponestaje seksualne želje. I onda je učinio ono što čine mnogi muškarci. Mislio je da će mu je vratiti mlađa, ljepša, izazovnija partnerica. I u “potrazi za srećom”, naišao je na nju, ali kratko vrijeme. S nekoliko je mladih cura, opet ništa ne obećavajući, i vodio ljubav, a kad je žena to saznala, prisjelo mu je. Strah zbog “izleta” koji mu je mogao uništiti brak, bio je toliko jak da je seksualne želje gotovo nestalo. I učinio je tek ono što je trebao, takav nesposoban kakav je već bio u početku – i on i žena otišli su u seksualno savjetovalište.

Moram ovdje izreći i svoj komentar na te “preljubnike”. Nije sve za svakoga! Kad muškarci počinju doživljavati prvu seksualnu nemoć, mnogi su me znali pitati. Kad bih im odgovorila da je to individualno, da ovisi i mnogočemu, ne bi bili zadovoljni, a baš je tako. A danas ima gotovo svemu lijeka, samo ako se i – liječimo. Ne znam nikoga tko je poslije svakodnevnog stresa, tjeskobe, depresije, nekog imaginarnog straha, ili jednostavno manjka komunikacije i pomislio da bi trebao zatražiti pomoć nekoga psihijatra, a pogotovo ne seksologa. A isti čas kad se našao u tim problemima, morao bi potražiti pomoć sa strane. Jer, ništa se, ili vrlo rijetko, dešava odjednom, ne nestaje ni želje ni ljubavi tek tako, ali kad se ona polako gubi, teže je se i vraća. Uvijek ponavljam da se sve treba njegovati, pa tako i seksualni život. Strast treba polagano pretvarati u želju i duboku ljubav. U intimnom životu treba i tražiti i pronalaziti čak i sitnice koje bi mogle “značiti život”. Uvijek govorim da je seks najvažniji čimbenik u jednom braku, da ga treba njegovati jer se time učvršćuje i sam brak. Nitko ne tvrdi, pa čak ni oni najpotentniji, da je na početku neke veze isto kao i u njezinu dugom trajanju, ali samo pametni znaju što im je činiti da seks bude uvijek nešto novo, a ne da se pretvori u – rutinu. Jer, ona ubija želju, ona sprečava radost vođenja ljubavi, pa čak i onda kad se nijedno od partnera ne može potužiti na kvantitetu vođenja ljubavi. Priče koje se znaju čuti da se u braku može ostati i voljeti se tek platonski, su priče za malu djecu. Jasno da se može i to, ali onda je u pitanju nešto drugo – emocionalna veza koja je duboka, a seks je prekinut zbog neke ozbiljne bolesti ili nečega što se među parovima dešava, a što često i nije za javnost. No, takvi se slučajevi, kako se ono kaže, mogu nabrojiti na prst jedne ruke. Kao i priče kako u starosti i tako nije važno vodite li ljubav ili ne, su besmislene.

Dok je čovjek živ, ako je normalan, teži za nježnošću i želi biti voljen pa i više od toga. Zna se da ljubav, barem u svom prvom intenzitetu, ne traje vječno. Zaljubljeni čovjek je kao onaj koji je uzeo drogu. Sve vidi ružičasto, njegov partner je najdivnija osoba na svijetu. Sve mu polazi za rukom i sam se čudi kako mu to uspijeva. To je lako rastumačiti. Ali je teže kad “droga” prestane djelovati, kad se ružičaste naočale skinu, kad ostane stvaranost onakva kakva zapravo jest. Na žalost, ta “drogiranost” prođe za, otprilike, pet-šest godina, a onda nastane jedna užasna praznina. Tu je sad trenutak da se pokaže mudrost, da se ostane zajedno, da se veza ne kida tek tako. Pogotovo ako se ima na umu da je nemoguće svakih pet godina mijenjati partnera, prilagođavati se novome, mijenjati, možda, čak i vlastite navike. Tu fazu prilagodbe tko prođe, kaže se da stvara prijateljstvo u braku. Ali, ni to ne smije biti bez seksa. Kako, u kom obliku će se on nastavljati, opet je individualno, ali oni maštovitiji će najvjerojatnije kvantitet podrediti kvaliteti. Čovjek je u svojoj naravi željan i sposoban da se veseli životu, da od njega stvori ono što mu u tom času najviše odgovara. Civilizacija je posljednjih stoljeća promijenila mnogo toga i olakšala nam život s jedne strane silesijom novina, ali s druge strane ta nova dostignuća su i neke stvari otežale. Što je u svemu tome sa seksualnim životom? On je ostao, s nekim iznimkama, isti što se tiče vođenja ljubavi, ali mogućnosti kako doći do partnera, pa čak i onog samo seksualnog, su znatno šire, izazovnije, ali ja bih rekla i opasnije. Elektronička pošta, internet, kojekakvi “vrtuljci ljubavi” omogućili su mnogima, a pogotovo onima sramežljivima i nesnalažljivima, da se otvore, da se nude, ali i da ponude primaju. Internet veze nerijetko postaju internet brakovi, nekadašnje provodadžije dobile su zamjenu koja je čak i jeftinija od onih nekadašnjih.

Samo, sve bi to ipak trebalo prihvaćati s oprezom. Iako takva poznanstva, pa i veze, nemaju dugu tradiciju, ono što se zna, nije baš ohrabrujuće. Marija, dugogodišnja udovica, inače službenica, upoznala je Marka preko elektroničke pošte. Svojski se, i bez viđenja, zagrijala za nj. I prvih nekoliko susreta bili su kao iz bajke. Pokazao se seksualno moćnim, što je njoj trebalo, ali ta “moć” nije dugo trajala. Sve dok nije preselio k njoj. A kad mu je našla i posao, od “moći” nije ostalo ništa. “Seksualni moćnik” pretvorio se u – jadnika. I što na kraju reći – sve je individualno, ali ništa se ne smije zapuštati. O seksu treba voditi računa “dok mičemo nožnim palcima”.