Selo moje drago...

Rodila sam se u malom mjestu, studirala u Zagrebu gdje sam i namještena. Dugo godina sam održavala prijateljstvo sa ženom koju poznajem 15 godina, ona živi u istom mjestu nedaleko od mojih roditelja, udana, prodaje razne stvari na trgu. Uvijek je bila duhovita, slobodnih nazora, vrlo je zanimljiva. Prije godinu dana sam saznala da me ogovara te da ima ljubavnika, oženjenog čovjeka, kojega sam upoznala. Prestrašio se kako ću je savjetovati da ga ostavi pa su počele spletke, na kraju nas je posvadio izmislivši priču koja nije ni spomena vrijedna. Govorio joj je da na nju loše djelujem. Pokušala sam s njom razgovarati, ali sam naišla na zid: prestala mi je odgovarati na poruke. U međuvremenu ju je ostavio muž. Prije petnaest dana mi se javila, željela da se vidimo, rekla da joj nedostajem. Pozvala sam je na ručak da porazgovorimo. Nakon deset dana saznala sam da njezin broj završava na 9900, a ja sam zabunom poziv na ručak poslala na broj 6600. To je, međutim, bio broj prijatelja njezinog ljubavnika. On se osjećao pozvanim na ručak, hvaleći se kako mi se sviđa. Ispričala sam mu se i objasnila da sam pogriješila u brojevima, ali on uvjerava sebe u suprotno. Uplašila sam se da ne sazna moj muž, bojala sam se da poljuljam njegovo povjerenje. Na kraju sam mu objasnila o čemu se radi i on mi je povjerovao. Moj problem je to staro društvo koje se stalno upleće u moj život, ostali su na najnižoj ljudskoj razini. Pomislim seljačka posla, ali me takve stvari nerviraju. Je li to cijena naivnosti, jer sam i sama odrasla na selu, cijena lošeg društva, ili, pak, nešto treće? Seljačka posla

Osobno mislim da ste izabrali društvo koje vam ni po čemu ne odgovara, počevši od vaše prijateljice koja prodaje stvari na tržnici. Cijenim svaku osobu ma što ona radila samo ako pošteno radi svoj posao. Ne znam, međutim, koja je razina njezinog mentaliteta da vas je moglo zadovoljiti njezino društvo, no to je, naravno, vaša stvar, ali ono je povuklo za sobom i ljude koji vam također nisu mogli ni odgovarati niti vas zadovoljiti. Ne bi bilo pošteno ni lijepo reći “seljačka posla”, jer se ljudi procjenjuju po svom poštenju i ljudskosti i ne bismo smjeli tako posprdno imenovati sredinu iz koje ste, uostalom, i vi sami potekli. Morate razmisliti o sebi, ne zato jer ste odrasli na selu. Masa naših intelektualaca vuče korijene iz bukoličkih sredina, i nije sramota biti upravo to što ste vi. Mislim da ne postoji “nešto treće”, nego samo za vas neprikladno društvo. Ako ga se inteligentno oslobodite, a da to dotični ne primijete, lakše ćete disati i moći ćete se prepustiti mnogo zanimljivijim i kulturnijim stvarima koje se ne mogu dobiti na tržnici, ali zato mogu u knjižari i u vama odgovarajućem okolišu.