Skupo plaćena cijena slave

Iako iza sebe ima 30-godišnju karijeru i cijeli vijek posvećenosti svojem matičnom kazalištu “Komediji”, zagrebački glumac Ljubo Zečević tek je u posljednje vrijeme postao “lice s malih ekrana”. A u svojih pet minuta televizijske slave uživa zahvaljujući ulogama vječitog luzera Miljenka Majera u serijalu “Luda kuća”, vojnog odvjetnika u “Ponosu Ratkajevih” te skromnog automehaničara Vlade Brleka iz “Ne daj se, Nina”. No, sjenu na te sretne trenutke bacila je operacija stopala na kojoj je 49-glumac završio prije mjesec dana i od koje se još oporavlja.

– To što se meni dogodilo, zaista je peh – objašnjava Ljubo Zečević. – I moja liječnica kaže da je infekcija zbog koje sam završio u bolnici veoma rijetka, posebno kod osoba koje se paze kao što se ja pazim otkako sam lani doznao da imam povišen šećer. Ali čini se da se spojilo nekoliko stvari i na kraju sam završio u bolnici. Naime, na Staru godinu otišao sam pedikeru i tu istu večer obuo sam nove cipele. Uz to, samom sam sebi progledao kroz prste i pojeo malo više blagdanskih specijaliteta nego što bih smio, što se zacijelo odrazilo na razinu šećera u mom organizmu. Osim toga, obožavam plesati i ne bih imao ništa protiv sudjelovati u TV showu Ples sa zvijezdama, tako da se ni u tome nisam štedio. Proveo sam sa suprugom i prijateljima jednu divnu večer u našem domu, no sutradan mi je stopalo bilo toliko otečeno da sam pomislio kako sam ga uganuo pri plesu.

No, liječnik mu je objasnio da nije riječ o uganuću već o infekciji dijabetičkog stopala zbog čega je smjesta morao na operaciju. Zahvat je obavljen u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica, a zatim je neko vrijeme morao biti pod antibioticima. Dva je tjedna mirovao, a zatim je, oslanjajući se na štake, otišao na snimanje serijala u kojima glumi, s tim da je sve scene snimio sjedeći. A u mjuziklima “Chicago” i “Aida” mijenjaju ga kolege iz njegova matičnog kazališta jer još ne može izdržati fizičke napore koje te uloge zahtijevaju.

Glumac koji posebno izdvaja svoje uloge u predstavama “Hekuba”, u režiji Ivice Boban, izvedenoj 1983. na Dubrovačkim ljetnim igrama, te “Veliki manevri u tijesnim ulicama”, a najdražom i najvažnijom smatra ulogu Lude u Shakespeareovoj “Na tri kralja ili kako vam drago”, koju je u režiji Janusza Kice odigrao prije desetak godina, ne krije da je u karijeri imao uspona i padova. Čak je neko vrijeme pomišljao i da bi bilo dobro da se prestane baviti glumom.

– Bilo je to krajem devedesetih – kaže Ljubo Zečević. – Odjednom sam se našao u izuzetno teškom razdoblju. Zaredale su se loše uloge, a i propao mi je brak. Sve sam to shvatio kao mig da trebam nešto promijeniti u životu. Pa i napustiti glumu. I počeo sam prodavati police životnog osiguranja. Išlo mi je jako dobro, ali nisam to bio ja. Nikako se nisam vidio s kravatom i aktovkom u ruci. Kratko sam sanjao i o vlastitom restoranu jer sam gurman pa bih tako spojio strast i profesiju… Ali teatru me vratila predstava ”Na tri kralja ili kakvo vam drago”. Kad se povremeno svega prisjetim, čini mi se kao da sam morao proći kroz tu krizu da bih danas bio sretan i zadovoljan.

Sanja Renić

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 686 ili se pretplatite na PDF izdanje.