IVANA KINDL

Slaba na busmaste muškarce

Prije nekoliko godina mnogi bi se, upoznavši sitnu i gracilnu požešku pjevačicu, zapitali odakle “izvlači” svoj glas kojim bez ikakvih problema može obuhvatiti tri oktave. Danas, pak, to više nitko ne pita, jer je 30-godišnja Ivana Kindl postala poznato ime domaće estrade. Objavila je tri zapažena albuma, dva puta nastupila na Dori, prije tri godine bila je nominirana za Porin kao najbolja debitantica te održala nekoliko uspjelih koncerata, od kojih joj je najdraži posljednji, kad je potkraj ožujka u zagrebačkom kazalištu “Komedija” pjevala crnačku duhovnu glazbu. Otkako s glumcem Nikšom Kušeljem, zvijezdom filma “Konjanik”, nastupa u HTV-ovu showu Zvijezde pjevaju, gdje ih proglašavaju favoritima, ta je po mnogočemu netipična Slavonka, čiji su omiljeni glazbeni žanrovi rock, rhythm & blues i soul, stekla poklonike i među starijom generacijom.

Što vas je navelo da prihvatite poziv za nastup u showu? – Kad sam lani gledala Zvijezde pjevaju, poželjela sam da i ja budem dio tog spektakla. Presretna sam što mi se želja ostvarila. Volim koketirati s raznim glazbenim stilovima, a taj show nudi baš to.

Što ste pomislili kad ste doznali da će vam Nikša Kušelj biti partner? – Zanimalo me je kako pjeva. Posegnula sam za mobitelom da se kod znanaca raspitam o njemu, kad je telefon zazvonio. Glas s druge strane “žice” predstavio se kao moj veliki obožavatelj. Svašta je pričao i baš kad sam se htjela pristojno ispričati, jer mi je bilo neugodno slušati kako sam divna i bajna, on je prasnuo u smijeh i rekao: “Jesam te!” Bio je to Nikša. Kad smo se susreli i on mi zapjevao, njegov voluminozan bas bariton ostavio me bez riječi. Sretna sam što sam dobila takvog partnera: skroman je, dobar, pošten i uz sve to i šaljivdžija.

U čemu se Nikša i vi ne slažete? – U izboru pjesama koje pjevamo kad izlazimo učetvero, s mojim dečkom Alenom i Nikšinom curom Edinom. Naime, moj partner tada želi pjevati neku pjesmu Bijelog dugmeta, a ja baš nisam njihov poklonik. Ljutim se i kad se tijekom tih izlazaka Nikša raspjeva kao da ne treba čuvati glasnice za show.

Koji ćete svoj nastup uvijek pamtiti? – Nikad neću zaboraviti Doru 2004., na kojoj sam pjevala “Strastvenu ženu”. Na pozornicu su me donijeli u nosiljci iz koje sam izišla u dimijama koje su moji plesači na kraju strgnuli s mene, a ja sam ostala u vrućim hlačicama. Htjela sam biti na silu vamp, iako su me prijatelji i suradnici lijepo upozorili da to nisam. Iz tog nastupa sam izvukla pouku: više nikad ne glumiti ono što nisam.

Ako već niste zavodnica, kako se doživljavate? – Moji aduti nisu raskošno poprsje i bokovi, već osmijeh, šarm, iskrenost i vrckavost. Ne patim što nemam baš neke obline.

Čime su vas Nikšini i vaši navijači posebno dirnuli? – Kad smo pjevali “Light my fire” grupe Doors, naši su se navijači, vođeni Nikšinom djevojkom Edinom Pličanić, primabalerinom zagrebačkog HNK, odjenuli poput nas: kao hipiji, s vjenčićima u kosi.

Jeste li se nakon tri albuma, nominacije za Porin, dva nastupa na Dori i činjenice da ste vi i Nikša Kušelj favoriti u showu Zvijezde pjevaju – barem malo umislili?

– Nemam razloga za umišljenost, a i ne volim umišljene ljude. Ne razbacujem se kupujući odjeću i obuću jer štedim za vlastiti stan. Automobil neću kupiti jer ne vozim. Nadam se da sam ostala normalna i pristupačna, ista kakva sam bila kad sam došla u Zagreb, a ako kojim slučajem “dignem nos”, roditelji, brat, prijatelji i dečko će me s veseljem spustiti na zemlju.

Kako ste upoznali svojeg dečka, 27-godišnjeg zagrebačkog glazbenika Alena Križaja? – Počeli smo se družiti u Zadru, na povratku sa zajedničke gaže, a prohodali smo nedugo nakon te duge, zajedničke vožnje iz Zadra u Zagreb. Skupa smo već godinu dana. S njim mi je pala sjekira u med. On, naime, divno kuha, a majstor je u pripravi variva, koje obožavam. Ja perem suđe i pospremam stan. Alen, prezimenjak slavnog slovenskog skijaša s kojim nije u rodbinskoj vezi, bio je basist grupe Detour, sad vodi moj prateći bend, a nastupa i s mojom kolegicom Natali Dizdar. Ima i vlastiti sastav, Playground, za koji i sklada. I Alen, kao i ja, živi za glazbu. Nisam ljubomorna kad kaže da su mu glazba i djevojka na prvom mjestu u životu – tim redom.

Tanja Vučičević

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 692 ili se pretplatite na PDF izdanje.

Powered by Labrador CMS