Slatki život uz kiselo zelje

Za stolom svatko ima svoju gastronomsku Ahilovu petu, odnosno jelo kojem nikako ne može odoljeti. Kad je riječ o okusima i mirisima na koje je „slab“ rukometni reprezentativac Mirza Džomba (30), najbolje desno krilo svijeta, njegov bi izbor mnoge iznenadio. Rukometaš, naime, obožava jednostavna variva kojima se krijepi kako bi prikupio snagu i zaliječio ozljedu stopala zbog koje neće moći s reprezentacijom otputovati u Norvešku, gdje će se od 17. do 27. siječnja održati Europsko prvenstvo. To je prvo veliko natjecanje od Svjetskog prvenstva u Japanu 1997. koje će propustiti, no svjestan je, kaže, da se takav peh nakon dvanaest godina bez ozljeda jednom i njemu morao dogoditi. Rukometaš koji od lani, kad se iz Španjolske vratio u Hrvatsku, igra za zagrebački klub Croatia Osiguranje, radi oporavka se savjesno pridržava uputa liječnika i ne pretjeruje s tjelesnim naporima.

– Zimske juhe te variva idealna su hrana za uspješan oporavak. I inače sam slab na domaća, jušna jela. Kako i ne bih kad se od svoje osamnaeste godine, kad sam se osamostalio, hranim u restoranima čije sam se ponude odavno zasitio. Grah mi je jedna od najdražih zimskih namirnica, pripravljen kao varivo, kao pašta fažol ili kao dodatak gustim juhama. Prvo mjesto s njim „dijeli“ kiseli kupus, a slijede ih jela od ukiseljene repe. Naime, kisela repa zimi je vrlo popularna u i Istri i u Gorskom kotaru, regijama koje su blizu mojeg rodnog grada, što je vjerojatno utjecalo i na moje gastronomske navike – govori Mirza Džomba, koji je odrastao u Rijeci i kao klinac dovodio do očaja svoju majku Mirsadu jer su mu od domaće „juhice“ bile draže pizze ili hamburgeri. Kasnije je, dok je od 2004. do 2006. igrao za španjolski klub Ciudad Real, vapio za maminom kuhinjom o kojoj je u Španjolskoj mogao samo sanjati.

– Ondje se u restoranu najprije servira salata ili tapas, a potom glavno jelo, primjerice, sočan steak s malo priloga. I to je to. Riža mi je omiljeni prilog, obožavam i plodove mora pa sam guštao i u paellama, ali ni to se ne može jesti baš svaki dan. Kako je vrijeme odmicalo, tako sam sve više čeznuo za hrvatskom „seljačkom“ kuhinjom, ponajviše za cušpajzima, kako se to kaže u Zagrebu. I za juhama moje majke. Što sam stariji, to mi više znače okusi i mirisi koje nosim u sjećanju od djetinjstva – priča rukometaš.

O domaćim jelima koja voli mogao bi, kaže, pričati danima. I dodati pokoji savjet iz prakse jer i sam ima iskustva u pripravi jednostavnih jela iz pećnice ili iz tave: majstorski peče teleću koljenicu te pripravlja pileće odreske u umacima s povrćem, kojima prelijeva omiljeni prilog, rižu.

– Umijeće je pripraviti dobru sarmu. Nadjev po mojem ukusu mora imati mnogo riže. Problem je u tome što ona isuši meso, jer upija sok iz mesnog nadjeva poput spužve. Kad sam kod kuće u Rijeci, nekako uspijem pripraviti sarmu koja nije presuha niti je „gnjecava“: skuham pun lonac i najviše uživam sutradan, kad je sarma najbolja. No, dok se ne oporavim od ozljede, uživat ću u majčinoj sarmi – veli Mirza Džomba.

Tanja Vučičević

­Snimljeno u restoranu Dvi murve, Poreč­