Slavlje zasjenilo bol

Iako su mu liječnici savjetovali da se zbog ozljede koljena, dobivene u kolovozu na prijateljskoj utakmici Hrvatska-Brazil, sljedećih pet mjeseci kloni nogometnog terena, hrvatski reprezentativac Ivica Olić ipak nije odolio jednom travnjaku. Taj je, doduše, bio sladak, a nalazio se na vrhu torte kojom mu je osoblje Termi Selce, kamo je došao na oporavak nakon operacije, 14. rujna čestitalo 26. rođendan. Premda nije mislio da će ga proslaviti na štakama, igrač ruskog kluba CSKA Moskva ipak je taj dan proveo s osmijehom na licu. Ponajviše zahvaljujući 24-godišnjoj supruzi Natalie, na čiji mu je poticaj u Termama i priređena rođendanska zabava iznenađenja. Točno u dva sata poslijepodne na terasu je iznesena torta, kojoj sportaš iz Davora, iako nije ljubitelj slatkog, nije mogao odoljeti kad je čuo da je napravljena prema slavonskom receptu. U rezanju torte pomogao mu je trogodišnji sin Antonio, dok je mlađi Luka (1) svoj komad pojeo sjedeći u maminom krilu. Antonio je i te kako narastao otkako ga je ponosni tata predstavio javnosti: svi se, vjerojatno, sjećaju kad je na Svjetskom prvenstvu u Japanu, nakon što je na utakmici s Italijom zabio gol, skinuo dres i svijetu pokazao majicu s otisnutom fotografijom sina.

– Još do prije nekoliko mjeseci bio je lud za nogometom, ali sad je u fazi superheroja pa su mu Batman, Superman i Spiderman mnogo veći frajeri od nogometaša – kaže nogometaš. Iako ovaj rođendan neće pamtiti kao jedan od najljepših, Ivica Olić ima razloga za optimizam: operacija koljena, kojoj je podvrgnut 22. kolovoza u njemačkom gradu Straubingu, prošla je vrlo dobro i liječnici smatraju kako nema razloga da do početka Svjetskog prvenstva u Njemačkoj ne bude ponovno u top-formi. Ipak, Ivica kaže da će još dugo pamtiti tu kobnu 51. minutu utakmice protiv Brazila, kad je suparnički igrač napravio prekršaj zbog kojeg je pao na lijevu nogu.

Neprospavana noć

– Kad sam se našao na travi, prvo sam pomislio: samo da nije ligament. Malo su me umirili liječnici koji su mi nakon prvog pregleda kazali kako je, vjerojatno, u pitanju samo meniskus. Pomislio sam: dobro, ležat ću tri tjedna, a onda natrag na teren – priča Ivica. No, kad je te večeri legao u krevet, u glavi su mu se počele rojiti crne misli. Koljeno ga je strahovito boljelo pa cijelu noć nije mogao zaspati, a njegove sumnje da je ipak riječ o nečem ozbiljnom ujutro su se, nakon rendgena, i potvrdile.

– Snimka je pokazala da mi je puknuo prednji križni ligament u koljenu. Ta me vijest bacila u depresiju jer sam čuo priče o profesionalnim sportašima koji su zbog takve ozljede prekidali karijere. Odahnuo sam kad su mi u Njemačkoj rekli da postoji nova, veoma uspješna metoda, te su je primijenili i tijekom moje operacije. Pojednostavljeno, ligament koji mi je puknuo zamijenili su zdravim, koji mi je doktor tijekom operacije izvadio s unutarnje strane bedra – priča nogometaš.

Svakim se danom, kaže, osjeća sve bolje. Najgore mu je bilo tjedan nakon operacije kad od bolova nije mogao ni jesti ni piti. Preporodio se kad je stigao u Terme Selce gdje je, zahvaljujući svakodnevnim terapijama, počeo hodati bez štaka. Posljednjih dana svi ga pitaju kako su na vijest o ozljedi reagirali u klubu CSKA Moskva, koji ga je prije dvije godine kupio za pet milijuna eura. – Svi su me nazvali – kaže – od igrača i trenera do predsjednika kluba. Poželjeli su mi brz oporavak, a ja sam im rekao da mi je žao što se sve ovo dogodilo jer znam da u klubu trenutačno manjka napadača. Imali su dvojicu, mene i još jednog Brazilca, koji se namjerava vratiti kući jer se nikako ne može naviknuti na život u Rusiji. Obitelj Olić, pak, nije imala nikakvih problema s prilagođavanjem novoj zemlji i ljudima. – Natalie mi je neki dan priznala da joj Moskva veoma nedostaje i kako jedva čeka da se vratimo. Ljudi su ljubazni, navijači veoma pristojni, a Crveni trg jedno od najljepših mjesta koje sam ikad vidio – priča Ivica, dodajući da u Moskvi imaju na raspolaganju stan od 160 četvornih metara, na 20. katu nebodera. Žive u kvartu dvadesetak minuta vožnje udaljenom od centra grada, i pola sata od nogometnih terena na kojima trenira. Iako s održavanjem velikog stana ima mnogo posla, Natalie sve radi sama – kuha, posprema i brine se o djeci. Ivica kaže da bi pospremačicu možda i angažirali, ali dadilju nikako – jer ne žele da Luku i Antonija čuvaju stranci. – Dečki su uglavnom s Natalie jer sam ja cijele dane na treninzima. A kad predvečer dođem kući, tako sam sretan što ih vidim da jednostavno nemam srca biti strog. A oni to, naravno, na svoj dječji način iskorištavaju – priča popustljivi tata, dodajući da je želio prisustvovati rođenju i jednog i drugog sina (obojica su došli na svijet u Berlinu, gdje žive Natalieini roditelji), ali nije uspio. Prvi put je ušao u rađaonicu, ali mu je tijekom porođaja pozlilo pa mu je, onako blijedom, supruga savjetovala da ipak pričeka vani. Onda je čvrsto odlučio biti uz Natalie kad bude rađala Luku, ali nije uspio zbog obveza u klubu.

Batman i Superman

Dječaci se, priča ponosni tata, veoma razlikuju po temperamentu: Antonio je vrlo miran, a Luka je pravi vrag. Tek je prohodao, no stalno nešto udara lijevom nogom pa mu roditelji predviđaju nogometnu karijeru. Tata ih zasipa igračkama i sa svakog se putovanja vraća s nekim novim Batmanima i Supermanima. Za sebe, kaže, rijetko kupuje – za razliku od ostalih nogometaša koji su na glasu kao veliki šminkeri. Devedeset posto odjevnih predmeta odabrala mu je Natalie, a onih deset posto koji joj se ne sviđaju, kaže, kupio je sam.

– Moskva je prepuna lijepih butika, ali ih nemam vremena obilaziti. Imam malo slobodnog vremena koje najradije provodim kod kuće. Natalie odlično kuha pa često pozovemo prijatelje na večeru. U restorane idemo rijetko jer je to s dvoje male djece prava avantura – kaže Ivica, dodajući kako je redovit gost na tim kućnim zabavama njegov suigrač, bosanski nogometaš Elvir Rahimić, koji ima djecu iste dobi. U studenom, kad završi nogometna sezona, obitelj Olić obično odlazi na praznike: najprije u Berlin, onda u Davor u posjet Ivičinoj obitelji, pa u toplije krajeve. Prošle su zime proveli tri tjedna u Miamiju i na Arubi, no ove godine im je njegova ozljeda poremetila planove. Ivica će se svojim suigračima pridružiti na treninzima tek za tri-četiri mjeseca, a za godinu i pol mu istječe ugovor s moskovskim klubom. Karijeru bi volio nastaviti u Engleskoj, iako njegova supruga – zbog ugodnije klime – navija za Španjolsku. A što će biti nakon toga, kad se odluči oprostiti od nogometa – prerano je za razmišljanje.

Jasmina Rodić

Tekst koji ste pročitali objavljen je u broju Glorije 599