Snovi se ostvaruju

Dima Bilan, 26-godišnji pobjednik Eurosonga, trenutačno je najveća pjevačka zvijezda u Rusiji, a za uspjeh njegove pjesme “Believe” zaslužan je, priznaje, međunarodni tim njegovih suradnika: na beogradskoj pozornici nastupao je s mađarskim violinistom Edvinom Martonom, koji je svirao na Stradivarijevoj violini, a pjesmu je skladao Amerikanac Jim Beanz – autor hitova Britney Spears, Shakire i Nelly Furtado te jedan od glavnih “igrača” američkog producenta Timbalanda. Uz vodstvo menadžerice Saške Titjanko, koja je zaslužna za svjetski uspjeh ruskog dueta T.A.T.U., i spektakularan nastup trostrukog svjetskog prvaka u umjetničkom klizanju Jevgenija Plušenka (koji je na sceni beogradske Arene klizao na specijalno postavljenom umjetnom ledu), Bilanu je uspjelo Eurosong prvi put dovesti u Rusiju. Stoga ne čudi da je mladog pjevača, odmah nakon proglašenja pobjednika, telefonom nazvao ruski predsjednik Dmitrij Medvedev. – Zahvalan sam cijeloj Europi na podršci i glasovima – kaže Dima Bilan. – Predsjednik Medvedev i ja složili smo se u tome da moja pobjeda mnogo znači za Rusiju, a naš razgovor je direktno prenosila ruska televizija.

Jeste li zaista bili uvjereni da ćete pobijediti, kao što ste najavljivali uoči finala? – Nije bilo lako, i nismo stalno bili nasmijani kao sada, ali cijelo vrijeme smo vjerovali jedan u drugog. Poznajemo se još od priprema za Eurosong 2006., kad smo s pjesmom “Never Let You Go” osvojili drugo mjesto, a u te dvije godine zajedničkog rada postali smo i najbolji prijatelji. Mnogi su nas odgovarali od toga da nakon Grčke ponovno nastupimo, ali, pokazalo se da kad svim srcem vjerujete u pobjedu, snovi se mogu ostvariti. I nikad se ne treba predati, kakve god vas zle sile napadale, to je moja poruka.

Vjera, “Believe”, javlja se kao lajtmotiv u svim vašim pjesmama… – Sve moje pjesme su na neki način autobiografske, i onaj tko ih pažljivo sluša, može shvatiti kako sam se osjećao kad su nastajale. A “Believe” nosi osjećaje koji su u svakom čovjeku. Svatko treba vjerovati u sebe.

Kako je došlo do suradnje između vas, Edvina Martona i Jevgenija Plušenka? – Prije dvije godine njih dvojica su me pozvala da zajedno sudjelujemo u jednom showu na ledu u Moskvi. Privukla me ta ideja, izveo sam nekoliko pjesama, a publici se cijela priča toliko svidjela da smo nakon toga krenuli na turneju koncerata na ledu. Mislim da je ta kombinacija zadovoljila obožavatelje klasične glazbe, klizanja i moje fanove. To mi je bilo sasvim novo i fantastično iskustvo. Osjećao sam se kao pilot – uz Plušenka koji je letio po ledu.

Uživate li u svojoj popularnosti u Rusiji? – U posljednje dvije godine otkrio sam što je, zapravo, popularnost, postao sam svjestan njezinih dobrih i loših strana. Interes fanova za mene i moj život katkad je tako naporan. A tu je i stalni nedostatak slobodnog vremena te previše onih koji se pretvaraju da su vam prijatelji. Moj život je dinamičan, poput trilera, i to mi je veoma uzbudljivo.

Moglo vas se vidjeti na europskim tjednima mode te u društvu ruskog top-modela Elene Kulecke: jeste li s njom u ljubavnoj vezi? – A što mislite, zašto je ona sve vrijeme sa mnom u Beogradu? No, ne želim reći je li mi ona djevojka, to zaključite sami. A što se tiče mog odlaska na pariški modni tjedan, to je bilo isključivo poslovno.

Vaša životna priča podsjeća na početak karijere američke pop-ikone Madonne… – Možda na prvi pogled, no moja priča je posve drukčija. Meni se ništa u životu nije dogodilo preko noći.

U svojoj ste domovini velika zvijezda, no u svijetu se za vas, te općenito za ruske pjesme, baš i ne zna: zašto u glazbenoj industriji ipak zaostajete za zemljama Zapada? – Možda prije Rusi nisu bili u vrhu svjetske scene, no posljednjih nekoliko godina naša se glazbena produkcija ubrzano razvija, i ne osjećam se nimalo inferiorno u odnosu na kolege sa Zapada. Što se moje karijere tiče, uskoro mi izlazi album na engleskom i španjolskom jeziku, na kojem će biti duet što sam ga snimio s kanadskom pop-divom Nelly Furtado, i ja svim srcem vjerujem u uspjeh.

Aleksandar Dačić

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 699 ili se pretplatite na PDF izdanje.