DRAGULJI MEDITERANA
Sonja Kovač na magarcu do Thire
Sedmodnevno putovanje luksuznim cruiserom MSC Musica, koje je uključivalo posjet Bariju, Olimpiji, Santoriniju, Mikonosu, Ateni, Krfu i Dubrovniku, uistinu bih nazvala najljepšom simfonijom. Ne samo zato što smo moj dečko Marko Sekulić i ja vidjeli sva ta prekrasna mjesta već i stoga što je brod kojim smo plovili Mediteranom bio fascinantan. Dugačak je skoro 300 metara i ima 1275 kabina u koje se može smjestiti 3000 putnika. O njima se brine oko tisuću članova posade. Da se u tih sedam dana nismo nigdje iskrcali, uopće nam ne bi bilo dosadno jer su nam na raspolaganju bila četiri restorana, teren za minigolf, tenisko igralište, saloni za uljepšavanje, trim-kabineti, staze za trčanje, četiri bazena, kazalište s 1300 mjesta, kockarnica…
Dizajnerska odjeća Do Venecije smo stigli autobusom gdje nas je čekao naš ploveći div, i oko 18 sati zaplovili smo prema Bariju. Prvih nekoliko sati “potrošili” smo na upoznavanje broda da bismo dobili osnovne smjernice gdje se što nalazi. I veoma zadovoljni prvim dojmovima, nakon večere otišli smo na spavanje. Probudili smo se vrlo rano, doručkovali i samo što smo pristali u Bari, razletjeli smo se na sve strane. Obišli smo Katedralu svetog Sabina iz 12. stoljeća, Baziliku svetog Nikole iz 11. stoljeća te simbol grada – normansku tvrđavu Svevo. Uspjeli smo “detektirati” i najbolju shopping zonu. Najskuplji dućani, poput Armanija i Louisa Vuittona, su u ulicama Sparano i Argiro. Nasreću, bio je praznik pa je sve bilo zatvoreno.
Duše umrlih Ali sam zato bila oduševljena sitnicama na koje sam naišla u našoj sljedećoj destinaciji – grčkoj Olimpiji. U tom svetištu antičke Grčke na poluotoku Peloponezu, u kojem su se održavale olimpijske igre starog doba, kupila sam za 50 eura predivnu narukvicu od srebra i opala. Ostatak dana proveli smo u pričama iz prošlosti: među ostacima amfiteatra, hipodroma, hramovima Zeusa i Here. Ulaznica za to neopisivo duhovno bogatstvo stoji devet eura.
Kaskade prema moru Predvečer smo zaplovili prema Santoriniju, vulkanskom otoku u Egejskom moru, koji je posljednjih godina grčka turistička hit-destinacija. Još s broda su me zadivile stijene koje se poput kaskada spuštaju u more, a iznad njih su načičkane bijele kućice s plavim krovovima. Takvo živopisno mjesto na litici je i Thira, koje se smatra središtem otočnog života. Iako se do Thire možete popeti žičarom, ja sam i gore i dolje stigla na magarcu. Po serpentinama, za pet eura – u jednom smjeru. Grci vjeruju da se u magarcima nalaze duše umrlih koji nisu bili dobri za života pa sada – u novom životu – plaćaju kaznu tako da na leđima nose težak teret. Thira je prepuna galerija i trgovinica koje nude vrlo zanimljiv nakit od lave.
Ludi provod Nakon mirnog Santorinija, more nas je odnijelo prema razuzdanom Mikonosu. Na taj otok ljeti dolaze mladi iz cijelog svijeta jer je krcat noćnim klubovima, barovima i restoranima. Iako je sve skoro dvostruko skuplje nego u ostalim dijelovima Grčke, u sezoni je gotovo nemoguće naći slobodnu sobu. Božica rata i mudrosti Grčka povijest satkana je od mitova i stoga sam jedva čekala da upoznam glavni grad Grčke, nazvan prema najdražoj Zeusovu kćeri, božici Ateni. Vrijeme je bilo idealno za šetnju. Sunce, lagani vjetrić i 20 stupnja, a pred nama Akropola i na njoj Partenon, hram božice Atene sagrađen u Periklovo doba (5. stoljeće prije nove ere). Sjetila sam se satova povijesti i priče kako je Periklo, koji je umro od kuge tijekom prvih godina Peloponeskog rata, pred smrt izjavio kako je ponosan što za vrijeme svoje vladavine nije zavio u crno niti jednog Atenjanina.
Utočište Odiseja Predaje kaže da je Odisej nakon sedam godina boravka na otoku Ogigiju napustio svoju ljubavnicu Kalipso, i na splavi doplutao do Paleokastrice, plaže sa sedam uvala na Krfu. Mi smo taj put skratili na pola dana, a otok smo obišli rent-a-carom za 30 eura. Istoimeni glavni grad podsjetio me uskim uličicama, kamenim kućama i brojnim suvenirnicama na naše gradove uz more. Na Zeleni otok, kako ga još zovu, podsjećat će me i Zeusov kip.