Sport modernih samuraja

Kad navuku tamni kimono, stave štitnike za tijelo i glavu te zavitlaju drvenim štapom, kendo borci mnogima izgledaju kao bića s drugog planeta, pomalo neobično i zastrašujuće.

No, to je samo privid: japansku borilačku vještinu kendo, koja se razvila u 6. stoljeću iz tradicionalnih škola mačevanja (ime je dobila po riječi ‘ken’, što znači oštrica ili mač, i ‘do’, što znači put ili način), treniraju i muškarci i žene, i djeca i odrasli. Iako je cilj nadmetanja uda-riti protivnika 120 centimetara dugačkim štapom od bambusa (shinai), ali i izbjeći ‘protuudarac’, ozlijeda nema. A to omogućuju upravo kaciga za glavu (men) i štitnici za torzo (do), za ruke (kote) te za kukove i bedra (tare).

Uniforma koju nose kendoke, to jest oso-be koje treniraju kendo, sastoji se od pamučne jakne (keikogi) te hlača sa izrazito širokim nogavicama (hakama), tradicionalno obojenih u indigoplavu boju. Oprema se može dobiti u klubu, kojih u Hrvatskoj ima sedam – Kendo Klub Agatsu, Kendo-Iaido Yamaoroshi Klub, Kendo Klub Karlovac, Kendo Klub Budokan, Kendo Klub Ouka, Kendo Klub Samobor i Kendo Klub Marjan. Podaci o njima postoje na službenoj stranici Hrvatskog kendo saveza www.kendo.hr.

Oprema se može naručiti i putem interneta, a kako u njoj nije lako trenirati, rekreativci mogu imati ‘klasičnu’ sportsku opremu – trenirku i pamučnu majicu. Kendo, koji se uči cijeli život, pomaže u rješavanju napetosti i negativne energije te poboljšava koncentraciju i koordinaciju.

Damir Leljak