Srce majčino...

Udala sam se odmah nakon srednje škole i rodila sina. Razvela sam se nakon nekoliko godina zbog muževih nevjera i otad sam se sama brinula za sina, ne braneći mu kontakte s ocem koji su, usput rečeno, bili više nego nikakvi. Sin je bio moje sunce i svaka njegova želja bila mi je zapovijed. Bio je dobro i možda prešutljivo dijete, došao je pubertet, punk, dark. Nikad ga nisam tukla i bila sam mu požrtvovan prijatelj. Unatoč mojem zatvaranju očiju, sve je više dolazio na vidjelo njegov gnjev, kao da je stalno bio kivan na mene. Nisam se ni udavala, jer on nikog nije prihvaćao. Borila sam se kao lavica za njega na svim područjima života, ali, čini se, nisam se uspjela izboriti za sebe. Danas kad su mu 43 godine i ima svoj život, ne kontaktira ni sa mnom, ni s ocem, ni sa svojim djetetom. Malo-pomalo me napustio, ne pita kako sam i treba li mi išta, osobito nakon operacije… Živim sama. Vrtim film od samih početaka i nikako da odgonetnem: zašto me to sin kažnjava? Što sam mu tako grozno učinila? O čemu se radi, tko je moj sin? Može li se tu što poduzeti ili će moje dijete ostati samo mačka koju sam spasila od životnih nedaća? Ipak je najvažnija njegova sreća, a mislim da uopće nije sretan, iako ima i novac, i slavu, i družicu. Darker

Često se događa da kad se daje sve, ne dobiva se zauzvrat ništa. Želja vašeg sina bila je zapovijed. Niste digli ruku na njega da ispravite neke nedostatke, ali ga niste ni kažnjavali, niti ga tukli, bili ste mu više od požrtvovnog prijatelja. Onda je došlo vrijeme zatvaranja očiju kad ste ih baš tada trebali držati otvorenima: pubertet, punk, dark! Mogao je raditi što je htio i izručivati svoj bijes na vas kako je htio. Možda vas je čak mrzio, jer ste bili podložni umjesto što ste trebali biti čvrsti. Borili ste se za njega kao lavica, a možda ste ga trebali pustiti da se bori sam, da se okuša sam, da pobijedi sam, čak i da izgubi sam, kako bi svladao abecedu života. Sada kad vam najviše treba, najmanje ga ima. Bojim se da ste u najboljoj namjeri stvorili sebičnjaka bez srca. Vaš sin vas ne kažnjava, on vas samo ne osjeća kao majku, što je još okrutnije i bolnije. Unatoč tome, vama je najvažnija njegova sreća možda i iz bolničkog kreveta, a za vas je bitno da ima sve, ali vi znate da nema, zapravo, ništa. Život kažnjava neljude, dade im sve, zatim oduzima sve, sreću, na primjer. Znam da vas to boli, ali život ima svoju okrutnu logiku i čvrst osjećaj pravednosti: ako si udario, nije sigurno da ti neće uzvratiti pljuskom pljusku! Ali majka ne pljuska. Zato ćete morati trpjeti, jer ste bili suviše dobri i velikodušni, a premalo oprezni. Ali to neće ništa umanjiti vašu ljubav.