Sreća je u sredini...

Prije mjesec dana navršila sam 14 godina. Već sam dugo sama. Ne želim ulijetati u vezu u kojoj nema obostrane kemije, strasti i ljubavi. Ima jedan mladić koji mi se sviđa, i ja njemu, ali on ima djevojku, kaže kako nije sretan s njom, već su predugo zajedno da bi prekinuli. U svakom slučaju, ne želim biti druga. Zanima me zašto su ljudi uopće u takvim vezama kad su dosadni jedni drugima? Sjede u kafiću i to je sve. Ili se vjenčaju jer je dijete na putu i nesretni su do kraja života. Padaju u monotoniju, satima sjede i nemaju si što reći, svatko sjedi na svome kraju stola i… ništa. Šute. Što da radim kako ne bih mislila na njega, a, opet, nema smisla gubiti vrijeme na nešto što se neće ostvariti. Da si ipak priuštim malo ljubakanja i maštanja?

Marijana

Nemojte! Premladi ste, da ne kažem dijete, iako racionalno razmišljate. Pričekajte još koju godinu. Treba vjerovati da postoji muškarac samo za vas (kad za to dođe vrijeme), ali ne treba biti fanatičan. Sreća je često negdje na sredini mogućeg. Vaše razmišljanje je mudro, ideje zdrave. To će vas spasiti od pogrešnih koraka, ali ne i od razočaranja, jer ćete shvatiti da je sve relativno. Ako smijem biti do kraja iskrena, ne sviđa mi se što mladić koji vas privlači nije korektan prema vama ni prema svojoj djevojci. Prema vama zato što se unaprijed ogradio od bilo kakve veze, prema svojoj djevojci zato što s njom jeste, ali je ipak vara. Što se vas tiče, doći će vrijeme kad će se pojaviti vaš muškarac, ali to neće biti tako brzo, trebat će vremena da ga procijenite i kao takvog zavolite. Ili zamrzite.