Sretna iščekujem budućnost

Beba je danas baš živahna, cijelo vrijeme me udara i ne da mi mira – sa smiješkom na licu i držeći se za zaobljeni trbuh rekla je glumica Ali Larter (34) na početku našeg intervjua u luksuznom losanđeleskom hotelu Four Seasons. Iako je prije nekoliko mjeseci sa suprugom, komičarom Hayesom MacArthurom, pobjegla na odmor u Europu kako američki mediji ne bi prerano saznali da je trudna, zvijezda filma “Resident Evil: Drugi svijet 3D”, u kojem se s Millom Jovovich i Wentworthom Millerom bori protiv zombija, više ne skriva svoju sreću.

U sedmom mjesecu trudnoće s veseljem pokazuje svoj već veliki trbuh te rado govori o majčinskim osjećajima, po kojima se potpuno razlikuju od Claire Redfield, akcijske junakinje koju glumi u filmu.

Odrasla u mjestašcu Fluvanna u Virginiji, nakon uspješne manekenske karijere u svijet glume ušla je potkraj devedesetih s epizodnim ulogama u televizijskim serijalima, no tek je 2006., zahvaljujući ulozi u “Herojima”, postala popularna. Glumeći čak tri različita lika u serijalu o ljudima s nadnaravnim sposobnostima, glumica je dobila brojne obožavatelje koji su jednako kao i ona bili razočarani kad je u svibnju ove godine serijal ukinut.

U svijet “Resident Evila” ušla je već u prethodnom nastavku, no četvrti film u serijalu nastalom po kompjutorskoj igrici bio je za nju poseban izazov. Redatelj Paul W. S. Anderson odlučio je, naime, “Resident Evil: Drugi svijet”, koji u hrvatska kina dolazi 10. rujna, snimiti u 3D tehnici i to s istim kamerama s kojim je sniman “Avatar”.

Je li bilo teško snimati film u 3D tehnici? – Ta tehnologija doista iskušava vaše strpljenje. Prave filmske dive u ovom filmu bile su kamere za 3D jer su vrlo “razmažene”: često se kvare ili pregrijavaju pa nerijetko vi morate čekati da one budu spremne, a ne obrnuto. Ujedno, onemogućavaju neke trikove koji su prije bili mogući. Sad se lakše vidi ako je udarac lažan: morate zaista jako približiti vašu šaku licu kolege, a to nije lako postići pa su glumci često dobivali i neželjeni udarac.

Kako ste se pripremali za akcijske scene? – Sportski sam tip, vježbam otkad znam za sebe, pa se za ovaj film nisam trebala posebno pripremati. No, zato sam i te kako morala vježbati pucanje. I ne mogu vam opisati koliko sam se zabavljala pucajući iz talijanske berette kakva dosad još nije korištena na filmu. Voljela bih da su mi dali još više oružja da se igram, no i ovo je bilo nezaboravno iskustvo.

Biste li se znali obraniti i u stvarnom životu? – Sigurno ne bih bila opasna kao Claire, ali bih poput nje iskoristila sve što znam i mogu da preživim. Nije važno kako, ali našla bih način da se spasim.

Koliko će majčinstvo utjecati na vaš budući odabir uloga? – Drago mi je što sam u profesiji koja cijeni majke. Brojne glumice koje izuzetno poštujem imaju djecu. Recimo Reese Witherspoon, Angelina Jolie i Cate Blanchett sve imaju djecu, ali ne sjede kod kuće nego snimaju filmove i iznimno su uspješne. I zato im se divim i htjela bih ići njihovim koracima. No, doista ne znam kakve ću uloge ubuduće odabirati. Trudnoća me promijenila, osjećajnija sam. Vrlo sam mirna i zadovoljna sobom, obožavam ovo stanje. I mene zanima hoće li ovi osjećaji utjecati na mene da biram priče o takvim likovima ili ću se, pak, okrenuti nečem posve drukčijem.

Hoćete li biti jedna od onih majki koje pretjerano strahuju za svoje dijete? – Nedavno sam se probudila sva prestrašena: sanjala sam da je moje dijete izvanzemaljac, a to nije nimalo ugodno. Dan prije sam išla na trodimenzionalni ultrazvuk na kojem djeca doista izgledaju poput izvanzemaljaca. No, inače nisam strašljiva. Naravno, kao i svaka buduća majka, bojim se da će se nešto dogoditi mom djetetu, no optimističnija sam nego ranije. Dugo godina sam se borila za svoje mjesto u Hollywoodu, a i bila sam sama, a danas je sve savršeno. Imam odlične uloge i supruga kojeg volim i s kojim čekam dijete. Mogu samo sretna gledati u budućnost.

Karijeru ste počeli kao manekenka, a nastavili kao glumica i uskoro ćete postati majka, baš kao i Milla Jovovich. Je li vam na snimanju dala neki savjet? – Nije mi dala savjet, ali sam od nje dobila popis odličnih web stranica s dječjom odjećom. No, vrlo lako bi se moglo dogoditi da je uskoro počnem zvati usred noći i zapitkivati kako da riješim neki problem s djetetom.

Osim što pomažete brojne humanitarne organizacije, jeste li na još neki način uključeni u njihov rad? – Često sam surađivala s dobrotvornim organizacijama za djecu i doista se strastveno posvećujem tim akcijama. Pomagala sam program zaklade FEED, koju je pokrenula manekenka Lauren Bush, a pomaže gladnoj djeci diljem svijeta. Pomažem i projekt Peanut Butter za pomoć pothranjenoj djeci u Africi. Želim biti što aktivnija u tim organizacijama, jer mi glumci zbog svoje popularnosti možemo druge potaknuti da pomažu onima kojima je to potrebno. A ako to ne radimo, propuštamo veliku priliku učiniti naš svijet boljim.

Odabirete li sami humanitarne projekte ili prihvaćate one koje vam drugi predlože? – Oboje. Često vas pozovu da dođete na neku dobrotvornu večeru kako biste im pomogli da privuku medije. No, takva vrsta dobročinstva nikada mi se nije pretjerano sviđala. Mislim da mnogo više pomažem kad doista odem među djecu i dobijem najveću moguću nagradu – njihov osmijeh.

Kako ste u svibnju primili odluku da se “Heroji” nakon četiri uspješne sezone iznenadno ukinu? – Televizija je uvijek gorko-slatko iskustvo. Snimanje serijala nije lako, jer radni dan traje dulje od 12 sati pa nije čudno da se sprijateljite s kolegama. A ako serijal postigne velik uspjeh, nema veće radosti. No, isto tako nikada ne znate hoćete li na jesen snimati nove epizode. Tako smo i mi iznenadno otkazani. Kad smo snimali zadnju epizodu prošle sezone, nitko nije znao da je to naš oproštaj. No, nekoliko mjeseci poslije samo smo dobili kratki e-mail u kojem su nas producenti obavijestili da je serijalu došao kraj. Nema tu velikih riječi i oproštaja, samo kratka poruka – gotovo je. Zanimljivo, sve do druge sezone “Heroja” nisam bila doista sigurna da želim do kraja života biti glumica. Nisam se smatrala dobrom i prije nego što sam dobila ulogu u serijalu, čak sam razmišljala da odustanem. Tada sam živjela kod prijateljice, trebala sam se s dečkom preseliti u Australiju i gluma me sve manje zanimala. No, “Heroji” su me ponovno vratili na pravi put.

Što je bilo toliko drugačije u tom serijalu? – Prije “Heroja” ljudi u Hollywoodu smatrali su da sam već dala sve od sebe i da, zapravo, nisam postigla ništa posebno. No, u “Herojima” sam pokazala kako mogu ponuditi više nego što se od mene dotad očekivalo. Glumeći lik s dvije osobnosti, to sam i dokazala, a samim time i stekla samopouzdanje u svoje sposobnosti. Uz to sam i počela zarađivati dovoljno da od glume mogu pristojno živjeti.

Dobivate li onda sada ponude za zahtjevnije uloge? – U Hollywoodu se za sve morate sami izboriti. Zato se u posljednje vrijeme sve više okrećem producentskom poslu. Užitak mi je pronaći odličnu priču i pokušati je spojiti s dobrim redateljem te si tako napraviti podlogu za kvalitetnu ulogu. Zasad sam pokrenula dva projekta, ali nijedan još nije u fazi realizacije pa ne želim govoriti o njima – da ih ne ureknem.

Josip Jurčić