Što čekate

Sad mi je 28 godina, profesorica sam engleskog u jednom od naših velikih gradova, stalo mi je da budem odlična u svom poslu. On nije lagan i zahtijeva dobre živce koje ja nemam, pa prasnem kad i ne treba. Evo na što reagiram: izluđuju me stvari koje nisu bitne većini ljudi, a ja ih smatram važnima. Ponekad me to toliko razljuti da se uplašim vlastitog ponašanja koje mi zna izmaknuti kontroli. Svjesna sam da baš u poslu kojim se bavim to nije najprikladnije, pa pretpostavljam da izazivam strah u učenicima. To me čini nesretnom, jer moje ponekad kruto ponašanje zapravo je istinska želja da im prenesem znanje koje imam. Začudo, nisam zbog toga omražena, jer učenici instinktivno osjećaju da su moje namjere dobre i ne zamjeraju mi, no sigurna sam da su izmislili neki nadimak za mene koji njih veseli, a u meni stvara komplekse. Ponekad sam neurotična na negativne stvari koje me okružuju. To se obično događa kad se osjetim nevoljenom ili mi se uskrati poštovanje. Nevoljenom? Da, nisam voljena, nedostaje mi suputnik koji bi me volio (vrlo dobro izgledam). Bojim se svoje naravi, ali kad bolje razmislim, vjerojatno bih se promijenila kad bih osjetila da sam nekome važna. Zapravo, postoji netko kome jesam važna, ali se bojim da me ne izda moja narav koja je često pozitivna kad se borim za pravo jer mrzim nepravdu. Mislite li da bi me ljubav za kojom čeznem “oplemenila” i učinila me manje “divljom”? Nesigurna

Tolerancija je početak i kraj svega. One ljude što nam po svemu odgovaraju uzimamo za prijatelje, ostale civilizirano podnosimo, poštujući njihove različitosti. Neki nam “idu na živce”, ponekad ih naprosto ne možemo izbjeći pa pristojno skrivamo svoju antipatiju. Takvo ponašanje daje svima ravnopravno mjesto u šarenoj zajednici našeg planeta. Naše osobno mišljenje nije apsolutno, ali ako smo u dobru sa samima sobom, nećemo dovesti u kušnju naše živce niti ih napeti do te mjere da će postati problemom nama i drugima. No, vi ste, čini se, shvatili svoju manu, čak i količinu njezine nepoželjnosti. To je tako velik korak da vas on samo malo dijeli od maksimalne podnošljivosti. Najvažnije je shvatiti sebe jer tada znamo kako možemo biti drugačiji. Sada vam treba samo malo ljubavi da zaokružite svoju svijest o samoj sebi. To je toplina na gorčinu koju nosite u dubini duše i borite se protiv nje. Nekome ste važni. Važno je da je i on vama važan. Što, dakle, čekate?