Sumnjam u sebe na početku svakog filma

Iako su joj u Hollywoodu otvorena sva vrata, Penelope Cruz ne može bez rodne Španjolske i Pedra Almodovara. Sa slavnim španjolskim redateljem, specijaliziranim za jake ženske uloge, 35-godišnja glumica snimila je već četiri filma, a posljednji među njima je “Slomljeni zagrljaji”, koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Cannesu, a sad se prikazuje i u hrvatskim kinima. Povratak iz Hollywooda u domovinu nije nimalo nelogičan potez za vatrenu Španjolku, koja je odrasla u madridskom predgrađu Alcobendas u obitelji frizerke Encarne i automehaničara Eduarda.

Iako joj filmovi u Americi donose veću slavu i bolje honorare, u Europi dobiva izazovnije uloge. Kada je prije tri godine glumila samohranu majku u Almodovarom filmu “Vraćam se”, bila je nominirana za Oscara, a ove ga je godine i osvojila u kategoriji za najbolje epizodnu ulogu s filmom Woodyja Allena “Vicky Cristina Barcelona”, koji je sniman u Španjolskoj. I za ljubavnu sreću glumica se morala vratiti u domovinu.

Nakon medijski razvikanih veza s holivudskim ljepotanima Tomom Cruiseom i Matthewom McConaugheyem, ljubav je pronašla prošle godine s kolegom Javierom Bardemom, s kojim je i započela glumačku karijeru prije 17 godina u filmu “Šunka! Šunka!”. Nedavno se proširio glas o tome da je napokon trudna, no glumica je ubrzo to demantirala. Penelope nerado govori o privatnom životu, no kad je riječ o filmu, izuzetno je otvorena i spremna odgovoriti na svako pitanje.

Otkuda ta povezanost vas i Pedra Almodovara? – Pedro je genijalac. Kad sam počinjala karijeru, cilj mi je bio jednog dana glumiti u njegovom filmu i sada se osjećam kao da sam dobila zgoditak na lutriji. Uostalom, njegovi filmovi su bili jedan od razloga zašto sam postala glumica.

Nakon četiri zajednička filma, mislite li da još uz njega možete naučiti nešto novo? – Sada smo kao obitelj i dobro se poznajemo, ali još me može iznenaditi i ponuditi nešto novo. Četiri lika koja sam glumila u njegovim filmovima u potpunosti su različita, pa sam sretna što ima toliko povjerenja u moje glumačke sposobnosti. I nakon tolikih godina još može pronaći likove u kojima me drugi redatelji ne mogu ni zamisliti.

Jeste li dosegnuli stadij u kojem bez mnogo riječi znate što želi od vas? – Ne znam uvijek što želi, ali kad ga pogledam, uvijek znam kako se osjeća. Doista smo bliski, ali na snimanju nismo previše opušteni. Pedro je precizan, voli sve sam odabrati i dugo se s glumcima priprema prije nego što počne snimati. To što se poznajemo, ne znači da smo morali manje raditi.

Glavni junak u “Slomljenim zagrljajima” kaže da se film mora završiti bez obzira na posljedice. Koji je film vama bilo najteže snimiti? – Srećom nemam nikakvih traumatičnih iskustava sa seta. Bio je jedan film, neću vam reći koji, ali svi smo mislili da neće biti dovršen zbog problema s budžetom. Na sreću, pokazalo se da su naši strahovi neopravdani.

Jednom ste rekli da na početku snimanja uvijek sumnjate u sebe. Osjećate li se tako i sada, nakon svih vaših uspjeha i nagrada? – Svaki početak je strašan, jer prvi tjedan uvijek strahujem da ću dobiti otkaz. Nikako se ne mogu riješiti tog osjećaja, ali nije me sram priznati jer mislim da su takvi i drugi glumci. Ne mogu ga se osloboditi čak ni kad glumim u filmu redatelja koji mi je prijatelj, kao što je Pedro.

Zar se bojite da će vam i on dati otkaz? – Uh, s njim je još najteže. Baš zbog toga što smo dobri prijatelji, i on mi stalno daje odlične uloge, ne želim ga iznevjeriti. Ne želim da se razočara u meni. Pedro je divan čovjek, izuzetno duhovit i druželjubiv, ali kad smo na setu, zna biti zastrašujući. Uvijek je iskren, pa kada odglumite dobro, to će vam i kazati, ali neće propustiti upozoriti vas i ako pogriješite. Zato se ne mogu opustiti. Znam da će me upozoriti i na najmanji pokušaj zabušavanja.

Jeste li stekli više samopouzdanja nakon što ste dobili Oscara? – Ne znam imam li sada više samopouzdanja, ali osjećala sam se fantastično kad sam ga dobila. Od tada je prošlo više mjeseci, a ja još nisam svjesna svih detalja s te večeri. U tom trenutku, kad pročitaju vaše ime, pred očima vam prolete svi ljudi koji su vam ikada pomogli i vjerovali u vas. Osjećaj je doista nevjerojatan. Kipić sam tjednima nosila svuda sa sobom, jednom čak i na plažu. Bojala sam se da ću se probuditi i on više neće biti moj. Kao najgroznija noćna mora izgledala mi je ideja da se jednog dana probudim i shvatim kako pozlaćeni kipić nisam dobila od Akademije već od prijatelja ili obitelji. Znate za one plastične kipiće s natpisom najbolja sestra, najbolja kći i slično.

Kada smo kod vaše obitelji, hoćemo li ikada vidjeti sestre Cruz u istome filmu? – Zasad ne. Još nismo naišli na film koji bi nam to omogućio. Ali vi i Monica Cruz zajedno radite nešto drugo. Kako je došlo do toga da kreirate kolekcije odjeće za Mango? – Htjele smo nešto napraviti zajedno. Kako obje od djetinjstva nosimo njihovu odjeću, a ujedno volimo modu, činilo nam se da bi bilo zabavno pokušati napraviti odjeću u kojoj bismo se i same odlično osjećale.

Koji su vaši omiljeni dizajneri? – Ima ih mnogo: Karl Lagerfeld, Galliano, Dolce & Gabbana, Oscar de la Renta, Gianbattista Valli…

Kako biste opisali svoj odjevni stil? – Teško mi je o tome govoriti. Svaka žena obožava atraktivnu odjeću i, s vremena na vrijeme, lijepo je prošetati crvenim tepihom u nekoj genijalnoj kreaciji. No, inače ćete me najčešće vidjeti u trapericama i običnoj majci. Premijere su dio mojeg posla, ali nisam osoba koja pomno prati kako je ispala na fotografijama objavljenima u novinama. To me nimalo ne zanima.

Je li vam draže snimati filmove u Europi ili Hollywoodu? – Sretna sam što mogu raditi i u Europi i u Americi. No, redatelj mi je važniji od mjesta snimanja. To je glavni kriterij po kojem biram svoje filmove. Vaš sljedeći projekt je mjuzikl “Nine”. Kako je bilo snimati s glumačkim divama poput Judi Dench, Nicole Kidman i Sophije Loren? – Tu su još i Kate Hudson i Marion Cotillard… Zajedno smo plesale i pjevale, bile pomalo preplašene, ali i uživale u tom nesvakidašnjem filmu. Svaka čast Danielu Day-Lewisu što je kao jedini muškarac među glavnim ulogama uspio izdržati snimanje s nama.

Koliko vam je teško pjevati i plesati u filmu? – Pjevanje je malo problematično, ali u plesu sam uživala. Plešem od četvrte godine, a sad sam prvi put pred kamerama mogla pokazati što znam. Plesom ujedno održavam kondiciju. Vježbanje u teretani mi je užasno dosadno i ples mi je odlična zamjena.

Kako se opuštate od dugotrajnih snimanja? – Spavanjem. Što dulje, to bolje. San je najbolji lijek. Planirate li uzeti stanku i odmoriti se s obitelji? – Dosad sam snimala tri ili četiri filma na godinu, pa mislim da je sada došlo vrijeme za mali predah. Želim se odmoriti i imati vremena za sebe. Zato ću od sada snimati samo jedan film godišnje.

Usporavate li tempo kako biste zasnovali obitelj? – Nemojte se ljutiti, ali na to neću dogovoriti.

Joanne Bradley