SEMKA SOKOLOVIĆ-BERTOK

Suze i smijeh za divu

Mi smo se žene iz naše generacije uvijek držale skupa. A sad je pukla karika, otišla je Semka… – kazala je glumica Marija Kohn na komemoraciji za kolegicu i prijateljicu Semku Sokolović-Bertok, 10. ožujka u zagrebačkom Dramskom kazalištu “Gavella”, čija je članica bila četiri desetljeća. Legendarna glumica koja je ostvarila nezaboravne uloge u komediji “U raljama života” i melodrami “Roko i Cicibela”, a posljednjih godina nas zabavljala u showu “Je l’ me netko tražio?” i TV serijalu “Naši i vaši”, preminula je 4. ožujka na večer, u 73. godini. Nekoliko dana ranije, u svom je domu doživjela moždani udar te je prevezena u bolnicu Rebro: dok su se njezin suprug Mario Bertok, s kojim je bila u braku 48 godina, i sin Mario nadali skorom oporavku, iz bolnice im je stigla tužna vijest. Semka Sokolović-Bertok, koja je odigrala sedamdesetak kazališnih uloga, snimila pedesetak filmova i petnaestak TV serijala, pokopana je 10. ožujka popodne na zagrebačkom Mirogoju, gdje počivaju i njezina majka Abida, krojačica, i starija sestra Badema, primadona u HNK u Zagrebu. – Semkin dom bio je u ona teška vremena, dok smo zajedno studirale, naša topla oaza, ponajviše zahvaljujući njezinoj majci i sestri koje su nas uvijek dočekivale s ljubavlju – prisjetila se Marija Kohn, koja je sa Semkom godinama dijelila i kazališnu garderobu u “Gavelli”. Duhovita i britka, Semka se voljela, svjedoče njezine kolege, šaliti i na vlastiti račun. Neke dogodovštine sa scene i iza nje, na komemoraciji je, uz dopuštenje glumičina supruga i sina, vrckavo ispričao Boris Miholjević. Publiku je, posvjedočio je Miholjević, nasmijavala i na dan kad joj je umrla majka, iako je istodobno i plakala. Optimistična i srdačna, vitalna i puna energije, Semka Sokolović-Bertok, koju pamtimo i kao lice s TV reklama snimala je filmove i serijale gotovo do posljednjeg daha. Nedavno je tako snimila epizodnu ulogu u srpskom dramskom serijalu “Vratiće se rode”, čije prikazivanje, na žalost, nije dočekala: prva epizoda emitirana je na Novoj TV dan nakon njezine smrti. Iako prazninu zbog gubitka osjećaju njezini kolege i prijatelji, najteže je njezinim najbližima – suprugu Mariju Bertoku (78), umirovljenom sportskom novinaru i međunarodnom šahovskom velemajstoru, te 45-godišnjem sinu Mariju (kojeg je zvala Pikica), kompjutorskom stručnjaku, koji je u Americi studirao i filmsku režiju.

Ljubav iz šahovskog kluba

Zahvaljujući šahu – koji je naučila igrati u kazališnom kafiću u rodnom Sarajevu – upoznala je budućeg supruga. Već prvog dana ga je, na njegovo silno iznenađenje, i zaprosila: “Nemojte se ljutiti, ali jednog dana ćete biti moj muž!”, kazala je kad ju je iz šahovskog kluba pratio kući. U međuvremenu je stekla titulu šahovskog majstora i bila osam puta prvakinja Hrvatske. Bridž, svoju drugu veliku strast, naučila je promatrajući kako ga igraju njezin suprug i dr. Branko Gavella. – Ja sam im kuhala kave, pravila sendviče i – kibicirala. Kako sam u duši kartaš, igra mi se svidjela. Svojedobno sam voljela i kocku, a tu sam sklonost vjerojatno naslijedila od oca Rasima, bega, financijskog savjetnika, koji je gotovo svu zaradu davao za kockarske dugove. Igram i preferans i belot, sve osim briškule i trešete, koje me pokušao naučiti Boris Dvornik, ali bez uspjeha. Kod kuće otvaram kladionicu svaki put kad se prenosi neka utakmica – ispričala je prije nekoliko godina. S ponosom je isticala da korijene vuče od čuvenog Mehmed-paše Sokolovića, čiju je sablju čuvala kao obiteljsku baštinu. Voljela je životinje i u svom se prostranom domu u Martićevoj ulici brinula o mačkama, među kojima su najpoznatija dva mačora, kojima je nadjenula imena po sebi i suprugu – Semko Sokolović i Sony Bertok. Svoje posljednje filmske uloge ostvarila je u bosanskim filmovima “Kod amidže Idriza” i “Grbavica” (pobjednik Filmskog festivala u Berlinu), te prošle godine u srpskom filmu “Četvrti Ëovek”. – Moj recept za dugovječnost u glumi – rekla je svojedobno – jest održavanje mentalne kondicije. Ljudi idu u teretane, voze bicikl, trče, no sve to ne odgađa starost. A ja vježbam moždane vijuge – mnogo čitam, igram bridž i šah – i mislim da u tome uspijevam. Barem mi se tako čini, po mom pamćenju i koncentraciji. A tijelo – Bože, moj…

Jagoda Zamoda