Sve je sada prošlost

Proživio sam svoje drugo proljeće s 57 godina. Bilo je onakvo kakvo današnji mladi ne mogu ni zamisliti: romantično, ali treće? To je bilo pravo pijanstvo. Susret koji se na mene sručio poput oluje. Kad je ušla u moju ordinaciju, vidio sam samo cvijeće. Zamaglilo mi se pred očima. To je bila njezina haljina. Još danas mi je pred očima njezin uzorak: svijetlozeleni i blijedoružičasti cvjetovi! Dolazila je nekoliko puta u moju ordinaciju. Osjećala je da se sa mnom nešto događa, ali kako sam tu svoju strast oprezno uvio u brigu za njezino zdravlje, nije znala kako da odbije moje molbe za male šetnje izvan grada. Da me ne povrijedi svojim odbijanjem, pretvarala se kao da ne shvaća. A ja sam pristajao na sve samo da je mogu susresti desetak minuta na nekom samotnom mjestu i onda bih joj pričao o svojoj žudnji, ponižavao se, molio je za ljubav. Uspio sam je nagovoriti da dođe jedno poslijepodne k meni. Nije nikoga bilo kod kuće. Došla je: mlada, ljupka, plaha. Rekao sam joj da ću se razvesti i početi s njome sve ispočetka. Preplašena, pobjegla je iz mojeg stana! Nedavno sam je vidio. Još je lijepa. Sada je sve to prošlost. A ja sam jedan sentimentalni gospodin. Kad se prošetam kroz neki park, vidim njezinu haljinu: ljubičasto i svijetlozeleno! Zaboravio sam vam reći da se ta epizoda mog života s mojom lijepom mladom pacijenticom zbila jednog proljeća kao što je ovo sada. Ponekad se pitam čuva li još prsten koji sam joj poklonio, na kojemu je s unutrašnje strane bilo ugravirano “Dok živim i poslije!” Sve je sada prošlost

Svakoj bi ženi laskalo podsjećanje na strast zbog koje je netko bio spreman razoriti svoj život, pa makar sad bila samo uspomena. Znam što vas muči; sve što je za vas još stvarnost, iako je prošlost, za nju je, možda, maglovito sjećanje. Možda i nije. Još je lijepa, u nju nisu tako okrutno urezane godine kao u vas. Možda vas se sjeti svaki put kad je ponizi muž nekom drugom ženom. Jednom je pobjegla od vas, sad bi se vjerojatno vratila da se ogrije na suncu vaše nekadašnje strasti, ali sve je prekasno osim uspomena. Uspomene su raskoš… Netko nema nikakvih uspomena, njemu proljeće ne znači ništa… Uvjerena sam da čuva vaš prsten. Negdje dobro skriven. Nema danas više takvih komplimenata urezanih u zlato kao u taj prsten; voljeti nekoga dok živi i poslije života… Javite joj se.