Sve zbog ljepote

Znam da ljudi znaju biti tako čudni. Jedni misle da svijet ipak počinje od njih, a drugi ako ne baš to – a onda da su oni zaslužni da je onaj najbolji dio života koji vodimo, ipak njihova zasluga. Ali “sve što je ljudsko, nije mi strano”, pa ni tvrdnje jednih, odnosno drugih. Često i sebe zateknem u sličnim razmišljanjima, iako ih se brzo otarasim. Možda će se mnogi pitati otkud mi odjednom te reminiscencije, meni sasvim nesvojstvene. Odgovorit ću kao i uvijek iskreno – od jedne ras­prave koju sam neki dan čitala u jednom švicarskom časopisu, ali nailazila sam na slične tvrdnje čitajući i naš tisak. Naime, jedan uvaženi švicarski liječnik, dr. Berger, u jednoj od svojih knjiga kao nešto novo, nešto što “nismo znali”, nešto što je “njegovo otkriće”, ističe kako je za čovjekovo zdravlje, dug život i održanje uopće kondicije, najvažnije – trčanje. Ja se s tim apsolutno slažem, ali za to se zna odavno. On dalje sve to razlaže čak i previše stručno da bih to uopće mogla ponoviti, iako bi i običnom laiku bilo jasno kad govori kako svaka vježba koja dovodi do povećanog unošenja kisika, jača zdravlje i krijepi organizam. I tu prednost daje baš trčanju. Istini za volju, treba reći da sve što govori jest is­tina, ali niti je to njegovo otkriće, niti je sve što navodi jedino što treba prakticirati. Svuda u svijetu ljudi trče. Ja bih rekla narodski – odvajkada. To jest dobar sport, ali u dozama koje odgovaraju mogućnostima trkača, tj. životnoj dobi i strukturi onoga tko trči. Najvažnije je da se netko ne upušta u trčanje bez kontrole, “da nitko ne bude sam svoj liječnik”. Bez temeljitog pregleda, bez sugestija liječnika, nema trčanja! A, konačno, i ne trči se po svakakvom vremenu. Još malo pa ćemo ući u mjesece kad će nas u našem trčanju omesti vrijeme, i što nam je tada činiti. Po kiši ili snijegu jedino trče oni koji od trčanja očekuju ne samo jačanje vlastitog organizma, već imaju i neke odgojne zadatke. Recimo, jačanje volje. A što da rade oni koji bi naprosto htjeli vježbati, a da pritom ne ostvaruju nekakve podvige? Na raspolaganju im je nekoliko modifikacija ozdravljujućeg trčanja, od kojih je najjednostavnije trčanje na mjestu. Prednosti su mu velike. Prvo, nema gubljenja vremena na odlazak na teren, a nema ni javnosti pri vježbanju, koja za mnoge može biti neugodna, osobito za one u ozbiljnim godinama. Zatim, možete ga zamijeniti, ako za to postoje uvjeti, progresivnim pokretnim trčanjem u hodniku ili u sobi. Tu je potrebna ispočetka velika volja i psihološki stav da je trčanje neophodno, sve tako dugo dok se na to ne naviknete. Kozmonauti na kozmičkom brodu troše na takvo trčanje na mjestu po sat i pol ili čak i dva sata. Pa ako mogu oni, zašto ne bismo i mi? Ako baš ne želite trčati u stanu – preskačite preko konopca. Ovakvom se gimnastikom radije bave žene jer to rade još od djetinjstva. U svjetskim časopisima predlažu preskakivati konopac i to barem pet minuta na dan. Jer, kažu stručnjaci da je to ravno gimnasticiranju pola sata. Neki preporučuju ako vam se ne tr­či, ako vam se ne preskakuje ni konopac, a vi – zaplešite! Odjenite se lagano i pokraj otvorenog bal­kona – uživajte hvatajući ritam uz zamišljenog plesača. Suvremeni ritmovi opterećuju kardiovaskularni sustav, zglobove i mišiće. Pritom to opterećenje uzro­kuje povišene emocije, što pomaže da se napori lako podnose. Većina suvremenih plesova ne postavlja posebne zahtjeve tehnici pokreta: ritmičko koračanje, okreti, sagibanje, ču­čnjevi, mahanje rukama, poskakivanje, sve se to lako nauči i u tim igrama nije obvezan partner, ali je ipak bolje ako možete te plesove odigrati s čovjekom ko­jega volite i kojemu se želite svidjeti. Tad takav ples može imati dvostruko značenje i zapravo dvo­struku ulogu. Osvajanje onoga koji nam se sviđa, a s druge stra­ne važna je i gimnastika. I to za oboje. Uopće glazba djeluje na dobro raspoloženje, a ples to raspoloženje još intenzivira i sve vam se čini “kao u valceru”. Sjetila sam se priče jednoga Švicarca koji je, govoreći o tome što čini kad se nađe sam s nekom ne­poznatom ženom, a negdje se čuje glazba, rekao: – Zaplešem s njom. I nemate pojma što je to za mene značilo. Plešući sam osnažio svoje tijelo i okrijepio svoju dušu. To seksualno uzbuđenje koje sam doživio držeći u naručju jedva poznatu ženu, nešto je posebno što sam doživio.Nije govorio kako se žena os­jećala, ali nije ni trebao. Mnoge su i same doživjele isto – nema jačeg uži­tka nego se kretati u ritmu glazbe uz čovjeka kojeg ili osvajamo ili smo već osvojili. Muškarci vole sve što će im pomoći u rasterećenju ili zdravlju, a ako to žena izvede onako kako to ona zna, on će biti presretan. Ne jednom sam rekla da nam u životu ne trebaju ve­like stvari da bismo se osjetili sretnima. Često puta sa­mo jedna mala gesta, a ples zna biti baš to, može učvr­stiti jednu vezu. U Americi idu i dalje. Savjetuju starije lju­de da plešu što više, pa čak su se u je­d­nom periodu otvarali posebni centri za ples starijih. No, pokazalo se, barem tako tvrde osnivači, da su im se ubrzo priključili i oni mlađi. Vjerojatno im je, kako ističe jedan od psihologa, dojadila buka i dim u diskoklubovima i željeli su malo osjetiti i “ovu atmosferu”. Plesovi se sve češće uključuju u program takozva­nih grupa zdravlja, grupa za rekreaciju građana, a ponegdje su oni uglavnom sredstvo za rekreaciju. Danas već i kod nas ima svega toga pomalo. Sve je više oglasa koji nude aerobiku, suvremene i moderne plesove, fitness… Vježbači u takvim grupama najčešće su osobe srednjih godina, iako ima i onih mlađih, ali i starijih. Uostalom, što danas uopće znače godine? Svatko ih ima onoliko koliko ih osjeća. Ja bih sad upozorila čitateljice na jednu najjeftiniju, a ja bih rekla i naj­uspješniju gimnastiku – stube. Nema bolje vježbe za jačanje zdravlja, a osobito jačanja kardiovaskularnog sustava, do “pentranja” po stubama. I to onim sistemom – što više, to bolje. Da običan korak po stubama između dva kata može postati veoma snažno sredstvo za jačanje zdravlja, nismo, možda, tome dosad obraćali dovoljno pozornosti. Najčešće ih mi zaobilazimo dajući prednost dizalu. Da to nismo činili, da smo se više njima slu­žili, malo bi tko osjećao one tegobe koje osjeti čim pre­vali četrdesetu – bolove u nogama jer su mišići gotovo atrofirali, koljena klecaju već pri prvom jačem zakoraku, a kralježnica se uopće više ne savija kao da je netko ugradio u nju kakvu metalnu šipku. U svijetu gdje su obično velike kuće, savjetuju da se može stići polaganim i uvježbanim hodom po stubama za dvije i pol minute do devetog kata, a dizalom za to trebate minutu. Doduše, nitko ne preporuča da se utrkujete penjući se stubama, ali lagan hod i povremeni kratki odmor mogu vam koristiti. Kažu, tako­đer, iako ne znam zašto, da oni deblji i oni stariji ipak koriste dizalo. Meni je podosta godina, ali ne predstavlja mi pro­blem nijedna gimnastika. Dapače. Mislim da mi je ona pomogla da se osjećam, a nadam se i izgledam, dobro. I zato, drage čitateljice, činite sve da izgledate što bolje, ali da se tako i osjećate. Hodajte stubama, vježbajte po kući, pa i trčite ako možete, a da i ne govorim da i plešite. Ako nemate partnera, činite to sami. Vaš dobar izgled možda će ne­koga i privući k vama. Sve je u službi ljepote, zdravlja, ali i što duljeg održavanja seksualnog života.