Svi zadovoljni

Oboje smo u braku, poznajemo se četiri godine, vrlo često se viđamo i poslovno surađujemo. Znali smo dugo telefonirati i dugo pričati. Bilo je to prijateljstvo! Dogovorili smo se da ništa u životu nećemo mijenjati, ali ipak se nismo mogli oduprijeti jedno drugome.

Slijedile su poruke SMS-a, tople, duge, zatim strastvene. Slali bismo dvadesetak poruka dnevno! Nakon što se nismo vidjeli tri mjeseca (nismo radili), sručio se u moj ured i završili smo na – kavi! Bilo je lijepo, puno nježnosti i topline. Zatim smo se čuli nakon mjesec dana, onda se mjesec dana nismo vidjeli, i tako redom. Oboje smo željeli da sve završi bezbolno, ali uzalud, jer smo se opet vraćali jedno drugome! Jednoga dana opet se pojavio u mome uredu kad sam bila sama, ljubili smo se i to je bilo sve. On zna da ne spadam u žene koje se mogu samo tako lako odvući u krevet, pa je ova situacija postajala utoliko težom. Ja nisam obična žena, ja sam pomalo čudna žena! Jako, jako ga želim, godinama se borim jer ne znam hoću li se poslije svega toga moći nositi s time u životu, sučeljavati se sa svojim mužem koji je zaista divan čovjek. Ali onoga dana kad smo se u mome uredu ljubili moj "prijatelj" i ja, opet nisam pokleknula i opet sam odustala od toga da mu pripadnem. Sve u svemu, oboje gorimo od strasti, ali mene potresa dvojba: popustiti ili se, pak, kajati ako ne popustim – jer život je samo jedan… Jesmo li mi jedno za drugo? Volim muža, a volim i njega. Moja je dvojba mučna, ali nekako mislim da kao što je počelo, tako mora i završiti: s – kavom! Da li? U dvojbi

Vi nikad nećete moći potpuno pripasti muškarcu u kojega ste se zaljubili jer njega vežu bračni lanci i on će najviše ostati na SMS porukama, toplim, dugim, zatim i strastvenim. No, prije toga, kao pred nekim imaginarnim oltarom, zakleli ste se da dalje od prijateljstva nećete ići, ali to se ne može tako lako, jer su i poljupci, ljubav, kao i strastvena nježnost ono što žari. On zna da niste žena koju bi mogao tek tako odvući u krevet, to ona ne bi mogla sebi oprostiti, ali bi, vjerojatno, unatoč tome, ipak na kraju došla do kreveta, ako ne i u njega. Bila bi to za nju mučna muka, popustiti ili žaliti ako ne popusti, jer život je ipak samo jedan. Život jest samo jedan kad ne bi pred vama stajao poput stupa vaš muž kao oličenje dobrote, ali da je vaš "ljubavnik" još od one fatalne kave bio poduzetniji, možda bi sve bilo drugačije: možda bi strast koja obuzme čovjeka i onda kad neće, prasnula poput rakete s mogućim posljedicama. No, bolje je da nije prasnula! Možda ćete požaliti što izazov nije otišao dalje od kave, iako je mogao. Možda, kad vi čuvate svoje ognjište, čuva ga i on. Zato je bolje da se nešto što je moglo biti više od prijateljstva zaustavi na točki koja je dobra i za vas i za njega i, naravno, za vašeg supruga.