Svjetlo na nebu života

Imam mnogo prijatelja, ali nemam muškarca koji bi me volio i kojega bih ja voljela. Sad mi 28 godina. Prije ovoga kojeg čekam, bilo ih je četvorica. Nema smisla o njima mnogo govoriti, jer su prošli kao magla, nisam za njima tugovala. Oko mene je crno nebo, tek rijetko sivo. Mnogo je oblaka. Tužna sam, utučena, depresivna, ne vidim ništa lijepoga u životu. Sve mi se čini mračnim i oblačnim. Kako da iziđem iz guste magle, iako mi govore da sunce sja iznad mene, ali ja ga ne vidim? Što da počnem kad me pritišće kamen razočaranja i tuge?

Marija L.

Život je kao nebo: danas je vedro i puno sunca, sutra je oblačno, prekosutra mračno. Dođu u njemu trenuci krajnjeg nezadovoljstva, ništa nije lijepo, sve je ružno, ništa nije dobro, sve je loše, oko nas trulež, beznađe, jad, kao da ga je ovila crna magla. Posvađana sama sa sobom i s drugima. Jedna stara kineska poslovica kaže: “Ako ste nezadovoljni svime oko sebe, otkrijte u smeću ljepotu trešnjevog drveta. Velika je radost cvijet u hrpi smeća!” Nije li to čarobno? Jer kad prođe magla lošeg druženja sa životom, počne se drugačije gledati: ljepotu u ružnome, trešnjevo drvo u beznađu i smeću. Više nisu važna ona četvorica koja su prohujala kroz vaš život, koliko je važan onaj peti koji će sigurno doći – jer tek vam je 28! Razderite maglu oko sebe da u vaš život uđe svjetlo.