Tko je kriv?

U braku sam 15 godina, meni je 40, a mužu 55, imamo sina od 6 godina. On mi je sve. Već tri godine muž i ja smo odijeljeni od stola i postelje. Nema nikakve komunikacije. Već šest mjeseci s nama živi muževa majka. Uopće ne razgovaramo. Ja nigdje ne radim, roditelji su mi umrli, nemam nikakvu podršku. Perem, čistim, služim im. Plaćam svoj udio u kućanstvu. Muž je ljubomoran, posesivan, zločest, ponaša se prema meni kao da sam stvar. On je dobrostojeći, ja nemam ništa. Ne želi mi pomoći, uživa kad patim, naziva me pogrdnim imenima.

Napeta sam, bezvoljna, životarim, nemam prijatelje, bježim od ljudi, od muža nikakva topla riječ. On je vezan za majku, oboje su sebični, plivaju u novcu, imaju sve. Ovih 15 godina život mi je neizdrživ. Bezvoljna sam, tužna, nesretna. Kako izići iz začaranog kruga? Počinjem piti i sijedjeti, napeta sam, pričam sama sa sobom, tresem se, vrtim u krugu, bojim se da ću dignuti ruku na sebe. Pomognite mi!

Bolna

Prvo što mi pada na um je da se zaposlite: nezaposleni, vi ste njihova igračka. To je otprilike kao da ste u boksačkom ringu: udarci sa svih strana, neravnopravna borba jednog nasuprot dvoje! Ako je taj život bio i jest tako neizdrživ, zašto je na svijet trebalo doći dijete? Je li bilo željeno ili je kao slučajno došlo da vam još više zamrsi život? Spomenuli ste ga u cijelom pismu samo jednom, tek usput, kao stvarcu. U nesređenim odnosima vas, vašeg muža i njegove majke on mora biti jadničak koji se gubi među vašim svađama i izaziva predodžbu da je sirotan koji čuči u uglu da ga se što manje vidi i da ne bude nikome na putu.

Nameće se pitanje zašto ste tako dugo ostali u braku koji je očito bio od prvog dana neuspio? Zašto niste napustili muža, zar vam nije bilo jasno da niste jedno za drugo? Svi ti pogrešni koraci rezultat su katastrofalne situacije u koju se uplela muževa majka i još više iskomplicirala već kompliciranu situaciju. Dok tonete u močvaru u kojoj se gušite, svakako se zaposlite. Živ je samo onaj tko radi! To će imati dvostruku korist: imat ćete svoj novac i nećete nikome odgovarati za njega. Nameće se pitanje zašto je vaš muž takav, zašto uživa da patite, zašto vas naziva pogrdnim imenima, zašto vam uskraćuje i najmanje novca?

Nešto mora da je posrijedi zbog čega ste bezvoljni, skloni piću, zbog čega počinjete sijedjeti iako vam je samo 40 godina. Razmišljate da dignete ruku na sebe? Trgnite se, ako ni zbog čega, a ono zbog djeteta. I posljednje pitanje – zašto se ne razvedete?

Vama je potreban liječnik: njegovo je područje da protumači zašto pričate sami sa sobom, zašto se tresete, zašto ste očajni? Na granici ste izdržljivosti. Krajnje je vrijeme da se pozabavite sobom.