Tko je u pravu?

Meni su 23, a njemu 26 godina. Bila je to ljubav na prvi pogled. Vjenčali smo se. Uskoro ću završiti studij, dok on već radi. Mislili smo da ćemo stanovati kod njegovih roditelja, ali su se oni predomislili smatrajući da je najbolje živjeti odijeljeno. Zamolili smo moje roditelje da nas prime, nisu bili oduševljeni jer imaju mali stan, ali su nas privremeno ipak primili. Razočarani, mislili smo da će nas prigrliti dok ja ne završim studij, a to bi bilo tek za tri godine. Na kraju smo se uselili u mali unajmljeni stan u predgrađu. Često su izbijali nesporazumi među nama, jer sam ja željela dijete, a on je smatrao da moramo pričekati dok ne završim studij i ne zaposlim se, pa kad budemo imali stan i uštedimo nešto novca, možemo misliti na dijete. Obožavam djecu i ne mislim tako, ali moj muž smatra da nije dovoljno samo ih voljeti nego treba biti i sposoban za njih se ozbiljno brinuti bez pomoći roditelja, s vlastitim snagama. Tu je izbila ozbiljna svađa, svatko je mislio da je u pravu: moje oduševljenje ili njegov realizam?

Tko ima pravo

Na strani sam vašeg supruga. Njegovo shvaćanje života je ispravno i zrelo, trebali biste ga u cijelosti prihvatiti. Djeca mogu doći kad su riješeni problemi stanovanja i svega onoga što je potrebno za iole normalan život. Inače uza svu ljubav dijete postaje teretom, na primjer, u jednom malom unajmljenom stančiću s jednim zaposlenim roditeljem i s drugim na polovici studija. Putovalo bi kao paketić od jedne bake do druge i teško da biste uspjeli uspješno studirati i istodobno biti dobra majka. Zamisao vašeg supruga je apsolutno realna: djetetu treba stvoriti pozitivne mogućnosti da može mirno rasti na vašu radost i veselje. Sviđa mi se i druga zamisao vašeg supruga da, naime, vlastitim snagama odgajate svoje dijete umjesto da ga prebacujete na leđa vaših i njegovih roditelja. Oni imaju pravo na miran život i to treba poštivati. Sigurno će vam pomagati na drugi način. Vaše oduševljenje ili realizam vašeg supruga? Njegov realizam!