Borba građevinskog tajkuna Tomislava Horvatinčića s protivnicima njegovog projekta na zagrebačkom Cvjetnom trgu svima je poznata, no malo tko zna da je u pozadini poslovnog 60-godišnji poduzetnik imao jednako problematičan privatni sukob.
Nije teško zamisliti kako se osjećao Horvatinčić kad je u svibnju 1997. u tjedniku Nacional pročitao da ga se njegov stariji sin Tomislav Domagoj javno odriče. U intervjuu naslovljenom “Odričem se oca playboya i alkoholičara” Tomislav Domagoj Horvatinčić, kojem su tada bile 24 godine, obrušio se na svog oca optužujući ga za nemoralan i rastrošan život kojim je izazvao obiteljsko rasulo i doveo u pitanje obiteljski biznis.
– Istupam javno kako bih zaštitio brata Krešimira i majku Vesnu i javno se odrekao oca – istaknuo je u intervjuu Tomislav Domagoj Horvatinčić. – Želim da svi znaju kako nas troje s njime ni privatno ni poslovno nemamo ništa.
Horvatinčićev prvorođenac, ogorčen što je njegov otac pokrenuo brakorazvodnu parnicu, u tom je eksplozivnom intervjuu izlistao mnoge očeve grijehe. Optužio ga je da ne mari za obitelj, da je nasilan, da se bavi sumnjivim poslovima i podmićivanjem, da je suprugu i djecu samo iskorištavao kao jeftinu radnu snagu dok se on skitao po svijetu, da je kriomice od obitelji kupovao kuće i stanove kako bi mogao voditi dvostruki život, da je pijanac i serijski preljubnik te da je kao dječak pronašao pornografske slike njegovih ljubavnica.
– Želim da moj otac bude moralno i financijski kažnjen za sve što nam je učinio – poručio je Tomislav Domagoj Horvatinčić. – Jednom mora shvatiti da se i prema njemu netko može ponašati bezobzirno i bez osjećaja, kako on to radi cijeli život.
Iako ga je sin gadno oblatio, Tomislav Horvatinčić brzo mu je oprostio i danas se bez gorčine prisjeća te neugodne epizode iz svog života.
– Nisam se ljutio kad je to izašlo – tvrdi Tomislav Horvatinčić. – Kad se roditelji razvode, djeca to često ne prihvaćaju i burno reagiraju. Pitanje je kako bih ja reagirao da su se moji roditelji razvodili. Međutim, kad prođe neko vrijeme, sve se smiri i odnosi se normaliziraju. Među nama se sve vrlo brzo normaliziralo, nakon godinu dana. Brzo smo to zagladili i ponovno počeli razgovarati. Ja sam mu kao otac sve oprostio, a ispriku nisam tražio: što će se meni sin ispričavati? Moje je iskustvo da roditelj u takvoj situaciji treba ostati miran i čekati, shvatiti djecu, pružiti im ruku i s njima razgovarati. Ponosan sam što sam danas s obojicom sinova, kao i s bivšom suprugom, u odličnim odnosima.