Tomislav Zanoški: Otac mi je omogućio da budem hokejaš

Fantastično je vratiti se u Zagreb nakon 18 godina. Iz Med­veš­čaka su me zvali još prije tri godine, i prije nego što su ušli u EBEL, i od tada smo u kontaktu. Rekao sam da želim još ne­ke stvari postići u Americi, na primjer, igrati u hokejaškoj ligi AHL, ali kad odlučim ići u Europu, doći ću u Zagreb. Meni je ovdje odlično, vratio sam se kući, tu imam i ro­­đake koji dolaze na svaku utakmicu… – kaže To­­mislav Za­­noški (27), koji je brzo postao ljubimac navijača. Ne samo zbog golova nego i borbenosti do zadnje sekunde utakmice.

Zanoški je rođen u Zagrebu, tu je i počeo trenirati, a kad mu je bilo devet godina, njegova se obitelj preselila u Kanadu, u gradić Brampton u blizini Toronta, gdje je nastavio sa sportom, prošao juniorske lige i postao profesionalac, promijenio nekoliko klubova, a za­­tim se prije početka ove sezone vratio u svoj rodni grad.

Susreli smo se s njim ispred osnovne škole Jor­danovac, u kojoj je završio prva tri razreda, a iako su sjećanja pomalo izblijedjela, prisjetio se i bivšeg raz­­reda i školskog igrališta na kojem je igrao nogomet.

– Trenirao sam nogomet u Dinamu i hokej na Šalati s prijateljem Lukom Novoselom, a kad smo se preselili u Kanadu, prestao sam s nogometom jer ondje to nije popularan sport. Tata me zato upi­­­sao na hokej, iako mu nije bilo lako. Znao bi raditi do dva ili tri u noći, a ja bih ga budio već u pet ujutro da me odveze na trening koji je počinjao u šest. Bez roditelja, koji su uvijek stajali uz me­­­ne, nikad ne bih postao hokejaš.

Otac Ivan u Kanadi je našao posao u tvornici na­­­­mještaja, ali bi petkom i subotom do kasno u noć svirao klavijature u jednom hrvatskom restoranu u Kanadi. On je prvi otišao iz Hrvatske, u ratno doba, kad ovdje nije bilo posla za glazbenike, a nakon godinu dana pridružila mu se i obitelj: žena Mira, Tomislav i stariji sin Marko. Majka se za­­­­poslila u banci u Torontu, u kojoj radi i danas, a Marko je postao kompjutorski programer.

– Nije mi bilo teško uklopiti se u klub jer mnogo igrača poznam od prije. Uostalom, i prije nego što sam se vratio u Zagreb, pratio sam Medveščak. I mnogi drugi hokejaši u Kanadi, ne samo oni hrvatskog podrijetla, znaju za klub otkako se natječe u austrijskoj ligi EBEL i svi pričaju o fantastičnim navijačima – kaže Zanoški.

– Nemam djevojku, pa se družim sa suigračima ili rođacima. I jedva čekam siječanj, jer mi tada u posjet do­laze roditelji, da me i uživo vide u dresu Med­veš­ča­ka. Dosad su me, naime, gle­­dali samo na televiziji, na hrvatskim programima na koje su pretplaćeni.

Feđa Kalebić