Treći čovjek

Sad mi je 45 godina, rođena sam i odrasla u obiteljskoj atmosferi sređenih materijalnih prilika, izrasla u neopterećenu osobu, emocionalno toplu i intelektualno znatiželjnu. Odličan student, završila sam medicinski fakultet s 23 godine s odličnim prosjekom, magistrirala, specijalizirala. Fizički dobrog izgleda, nisam imala problema s muškarcima. Nakon sedmogodišnje veze ostavila sam prvoga jer je bio znatno stariji od mene, ubrzo potom sam se udala za mladog atraktivnog profesora sa srodnog fakulteta. U dvije i pol godine rodilo se troje željene djece. Kad su djeca malo poodrasla, ponovno sam potražila posao, stekla reputaciju vrsnog stručnjaka i maksimalno se angažirala u struci. U svemu tome suprug mi je polako počeo ići na živce sa svojom nesposobnosti u kući, ali i sa sve manjom aktivnosti na poslu. Nisam mogla prepoznati osobu za koju sam se udala. Postajala bih nervozna kad bih ga vidjela kako leži kod kuće i sretna kad bi nekamo otišao. Kao u jeftinim ljubićima, to je bilo vrijeme da se pojavi treći čovjek. Za jednoga susreta dogodila se kemija. Potpuno drukčiji od mog muža, organiziran, aktivan u poslu, ali, naravno, oženjen. Dosta rezerviran i suprotan mojoj toploj mediteranskoj naravi. Ispočetka je ljubav bila platonska na njegovo inzistiranje, no ipak u jednom navratu smo završili u krevetu i bilo je divno. Nakon toga, on se promijenio i poželio drugačiji odnos. Čujemo se svaki dan tijekom posla, nakon toga sam sretna i puna energije. Ni on ni ja se ne želimo rastati zbog djece. Naši susreti su mi životni pokretač za obiteljski život i za daljnje napredovanje u poslu jer me on silno podržava. Ponekad zapadnem u krizu zbog moralnosti veze i u dva navrata smo prekinuli, ali nismo mogli jedno bez drugoga. Vrlo je rezerviran u osjećajima, ali zato ono što pruža sjaji kao zlato. Danas smo se posvađali, bila sam vrlo ljuta i izvrijeđala ga, rekavši mu istinu o njegovoj ženi koju sam poznavala, a on, onako rezerviran, rekao je da je među nama kraj. Izluđuje me pomisao da ga više ne mogu čuti. Kad sam ga nazvala, rekao je da sve prepustimo malo vremenu, zaboravimo ružne stvari koje smo rekli. Osjećam se umornom od njegove zatvorene naravi, ja sam kao ljetna oluja, zaboravila bih to već sutra i opet ga isto voljela. Naša svađa je izbila zbog moralnosti naše veze koja me ispunjava nervozom. Kad bi se doznalo za nju, osuđivali bi me oni koji mi zavide i likovali bi, a moj treći čovjek bi se vjerojatno povukao u sigurnost svoga braka. A bez njega mi više ništa ne bi imalo smisla. Kako dalje? U tri godine sam ga uvjerila u svoju ljubav, a on mene u svoju, premda je zatvoren kao školjka. Nakon ovog prekida nadam se ponovnom zagrijavanju naših odnosa, ali u to treba ponovno uložiti silnu energiju. Trenutno osjećam pustoš u duši i potrebu da budem sama s knjigom, da ne vidim nikoga, čak ni članove obitelji, što je nemoguće. Moja je želja da ga osvojim i da bude stalno i samo moj. Školjka

Osobno mislim da unatoč velikoj i obostranoj ljubavi, nećete nikad dokraja svladati tvrđavu koju opsjedate, iako ćete je stalno osvajati. Uz to ćete trpjeti, jer ćete neprekidno htjeti i stalno nećete moći. Tog čvrstog čovjeka doživljavam kao školjku čiji sedef sjaji poput zlata, njegovi odsjaji stalno vas oplahuju i privlače, ali on ipak ostaje u svom labirintu i izlazi van kad poželi i kad može. Problem je u tome što ne može, iako bi sigurno htio. On vas voli, to je bezuvjetno, voli vas duboko i snažno, ali se ne može dokraja prepustiti toj ljubavi, on voli svoju školjku jer mu je to snažno i sigurno pribježište, on je na neki način skučen dok ste vi široki kao more, topla bonaca kad je oplahuje mjesec, u vama je sukob svjetova u malome, i to je vaša muka. Toplo se nadam da ćete moje razmišljanje preko ovih slova osluhnuti, iako ga ne morate prihvatiti. Ono je moj vid stvari, ja ipak ne znam što se događa u vašem širokom mediteranskom srcu koje mora patiti upravo zato što je takvo i nikakvo drugačije. Istodobno sam svjesna vaše čvrstoće koja se malo pomalo iscrpljuje, a opet iz te muke izvlačite snagu da volite, krijete tu ljubav kao da je dragulj, iako ga morate izvlačiti iz kutije nalik labirintu da biste uživali u njegovom sjaju. Moralni po prirodi, trpjet ćete jer strastveno mrzite nemoralno, možda najviše patite zbog podsvijesti da bi čovjek kojega tako iskreno i duboko volite, pobjegao u svoju ljušturu zakopan u pijesku, i ostao u njoj dok se vani ne stiša bura ogovaranja i likovanja, nakon što bi išibala vaša leđa svojim ubojitim refulima. Da, teška je u nama pustoš tamo gdje želimo rajske vrtove. “Ali uzmi život kao što uzimaš čašu s vinom, sa smiješkom na usnama, čak i ako ti srce krvari! Ne plači kao lutnja i sakrij svoje rane…” (Hafiz). Jer nisam sigurna da ćete osvojiti onoga tako da bude stalno i samo vaš. Bojim se da će makar i komadićem biti tuđi, iako ne bi htio.