U gradu tanga

Kako započeti priču o Buenos Airesu? Možda šalicom njihovog tradicionalnog napitka – čaja mate pripravljenog od osušenog lišća 15 metara visoke zimzelene biljke yerba mate. Taj se čaj, koji je slabiji od kave, servira u drvenoj ili metalnoj “bačvici” (koju zovu bombilla, što znači žarulja) i ispija se kroz posebnu metalnu “slamku”. Njezin završetak nalikuje žličici i ima rupice. One sprječavaju da listići čaja uđu u slamčicu, odnosno u vaša usta, jer se mate priređuje tako da se njegovi listići ubace u bombillu i preliju vrućom vodom.

Jednorozi na zidu Dok sam jednog popodneva u glasovitom hotelu Faena u Buenos Airesu naručivao drugu rundu matea s mentom i promatrao glave bijelih jednoroga kojima su ukrašeni zidovi, sjetio sam se da mi je jednom netko rekao da jednorozi simboliziraju ljubav. Ne znam je li to istina, no ja sam se već na prvi pogled zaljubio u glavni grad Argentine. Oduševilo me sve u njemu: od impresivne Avenije 9. srpnja (Nuevo de julio avenida), koja je sa svojih 13 staza u dva smjera najšira (140 metara) avenija na svijetu, šarenih kuća u siromašnom, ali živopisnom kvartu La Boca, pa do boemskog kvarta Palermo s najljepše uređenim kafićima i trgovinama koje sam dosad vidio.

Na svakom se koraku osjeti europski duh. Da vas spuste iz aviona i ne kažu gdje se nalazite, bili biste sigurni da ste u nekoj od europskih metropola. Iako sam u Buenos Aires, koji ima gotovo tri milijuna stanovnika, doputovao poslovno (na desetodnevni svjetski kongres dermatologije), ostalo mi je dovoljno vremena da detaljno razgledam grad. Vrijeme je bilo prekrasno: u Buenos Airesu, naime, upravo počinje ljeto.

Taksiji u raspadu Put od Zagreba trajao je 17 i pol sati: presjedao sam dva puta, u Frankfurtu i brazilskom Sao Paulu, a povratnu kartu platio sam 18.500 kuna. Prijatelji su mi savjetovali da novac promijenim čim sletim, na aerodromu, jer je tečaj čak 30 posto povoljniji nego u centru Buenos Airesa. Rekli su mi i da je to grad s najviše taksista po broju stanovnika na svijetu. No, pripremite se na vratolomnu vožnju. Većina taksija, pa tako i onaj koji me s aerodroma dovezao do hotela, stara je tridesetak godina i rasklimana. Vrata na kolima kojima sam se ja vozio nisu se mogla zatvoriti, pa sam ih cijelo vrijeme držao, u strahu da ne ispadnem van. Aerodrom je udaljen 30 kilometara od centra, a tu sam vožnju platio samo 70 kuna.

Roštilj kod gaucha Odsjeo sam hotelu Grand Boulevard s četiri zvjezdice, a noćenje s doručkom stoji 80 eura. Iz znatiželje sam zavirio u hotel Faena, u kojem odsjedaju glumci i pjevači. U njemu se nalazi i bijeli salon s glavama jednoroga s početka moje priče. Ondje sam nekoliko puta večerao odličan argentinski biftek – assado, kako ga zovu, a zaista je golem, jer se meso koso reže. Nitko, međutim, ne sprema bolji roštilj od gaucha, argentinskih kauboja, pa se isplati otići na večeru izvan grada, na neki od rančeva.

Na posao u – podne Kad smo kod večere, treba napomenuti da se ona poslužuje veoma kasno. U Argentini je normalno da se s prijateljima ili poslovnim partnerima nađete na večeri u 23 sata ili čak u ponoć, pa nije čudno da se diskoteke i klubovi počinju puniti tek oko tri ujutro. Najbolji noćni život je u kvartu Palermo te u Puerto Maderu, nekadašnjoj luci (1930. “preselila” se kilometar dalje) koja je danas dugo šetalište s brojnim lokalima. Izlazak u Buenos Airesu gotovo uvijek završava tek pred jutro, stoga ne čudi da je njegovim stanovnicima radno vrijeme veoma fleksibilno: u velikim tvrtkama tajnice dolaze prve, oko devet ili deset ujutro, a uobičajeno je da se direktori na poslu pojave tek oko podneva – kad se dobro naspavaju.

Svibanjska revolucija Teško mi je pobrojiti što se sve može vidjeti u Buenos Airesu. Ponajprije Plaza de Mayo, glavni trg koji je ime dobio po svibanjskoj revoluciji iz 1810., koja je šest godina kasnije dovela do oslobođenja zemlje od Španjolaca. Na trgu je Casa Rosada (Ružičasta kuća), predsjednička palača s čijeg se balkona Evita Peron obraćala pučanstvu. Na tom će se balkonu od 10. prosinca pojavljivati argentinska “šefica”, Cristina Fernandez de Kirchner (54), nova predsjednica Argentine, koja je na tom položaju naslijedila svog supruga Nestora Kirchnera. U Buenos Airesu treba posjetiti i Katedralu te Cabildo, nekadašnju guvernerovu palaču, danas muzej. Najživopisniji kvart je La Boca, gdje je Maradona počeo svoju nogometnu karijeru, i gdje se u brojnim lokalima pleše tango. La Boca je, zapravo, replika naselja koje su podignuli talijanski doseljenici: kako ih je većina radila u brodogradilištu, iz njega su donosili ostatke boje i bojili pročelja svojih kuća.

Omiljeni Hrvati Argentinci su gostoljubivi i srdačni, pogotovo kad čuju da ste iz Hrvatske. Da biste dobili osjećaj koliko Hrvata ondje živi, dovoljno je da otvorite telefonski imenik. Argentinci nas toliko vole da bi čovjek pomislio kako smo susjedi. Omiljeni im je oblik druženja roštiljanje, što ne čudi jer se rijetko gdje može naći bolji izbor ukusnijeg mesa nego u Argentini. Stoga računajte s tim da ćete se kući vratiti s nekoliko kilograma viška.