U vrtić bez suza

Prilagodba na dječji vrtić ili jaslice stresna je i za djecu, i za roditelje. Ipak možete puno toga učiniti da prvi dani u vrtiću prođu lakše i da se dijete dobro snađe u novoj okolini.

Djeca su majstori u prepoznavanju roditeljskih osjećaja. Vrlo brzo će osjetiti ukoliko ste nemirni, tužni, ljuti ili nesigurni. Jednako tako će reagirati na vašu radost, veselje, samouvjerenost i ponos, kaže Gordana Kastrapeli, trenerica NLP-ja.

Jeste li primijetili ovu čudnu podudarnost? Baš kad ste imali težak dan na poslu, pa pod stresom dolazite kući želeći malo mira, vaša djeca iznenada postanu ‘nemoguća’, nemirnija nego inače i puna zahtjeva.

A sad se prisjetite situacije kad ste nekome pričali o tome kako ste jako ponosni na svoje dijete zbog nečega što je učinilo – jeste li primjetili kako i ono sjaji od ponosa

Kakve to veze ima s odlaskom u vrtić? Dijete isto tako lako “preuzima” vaše osjećaje vezane uz odlazak u vrtić!

Što vi mislite o vrtiću?

Preispitajte kakvi su vaši osjećaji vezani uz organiziranu skrb. Ako ste kao dijete išli u vrtić, čega se sjećate? Što vam prvo pada na pamet kad se sjetite tih dana? Kakve su reakcije okoline na vašu odluku o slanju djeteta u vrtić? Brine li vas kako ćete uskladiti roditeljstvo i posao? Što mislite o tetama odgajateljicama? O vrtiću kao ustanovi?

Primjetite li da vaš stav nije pozitivan, porazgovarajte o tome s partnerom, prijateljima, a možete potražiti i savjet stručnjaka. Kad razgovarate s djetetom o vrtiću, iznosite samo stvari o kojima imate pozitivan stav. Bolje je da jednostavno ‘preskočite’ ono što vas uznemiruje, nego da dijete uvjeravate u ono što i sami ne vjerujete.

Važna je iskrenost

Baš kao što prepoznaju osjećaje, djeca znaju kad ste prema njima neiskreni. Oni jednostavno prepoznaju (iz neverbalne komunikacije) da ne mislite to što govorite. U djece to izaziva nemir i nesigurnost.

Kako biste se osjećali da vam draga i bliska osoba ističe pozitivne aspekte nečeg što vam predstoji, a vi ‘osjećate’ da dio priče prešućuje. Što biste pomislili? Vjerojatno da vas želi poštedjeti od nečeg lošeg što slijedi.

Isto se događa i s djecom. Moguće je da pomisle nešto poput: “Kamo me to roditelji vode kad mi moraju lagati o tome? Mora da je jako loše, kad mi neće reći istinu.”

Razgovarajući o vrtiću ne morate “uljepšavati” stvari. Istaknite ono što je djeci privlačno (na primjer, puno igračaka, veliko igralište, pjevanje, crtanje …). Vi najbolje poznajete svoje dijete, pa ćete najbolje znati o čemu im trebate pričate.

Budite jasni i konkretni

Imajte na umu da je djeci puno lakše shvatiti konkretne stvari nego apstraktne pojmove. Primjerice, lakše će shvatiti što znači “u vrtiću se često pjevaju pjesmice“, nego ako kažete u vrtiću je veselo.

Bolje je da im opišete kako se tete odnose prema djeci (“ako ne znaš što trebaš napraviti, teta će ti pomoći”) nego da dajete procjene poput “teta je jako dobra”.

Kad ćeš doći po mene?

Često roditelji, u najboljoj namjeri, kažu: “Brzo ću doći po tebe” ili “Doći ću u četiri sata”. Djeca nemaju razvijen osjećaj za vrijeme i teško im je razumijeti što to znači. Brzo može značiti pet minuta, a može značiti i pet ili više sati.

Prikažite im vrijeme kroz aktivnosti koje će se odvijati u vrtiću. Najprije je doručak, zatim se igrate ili crtate ili pjevate (…), nakon toga je ručak i spavanje; kad se probudiš vrijeme je za užinu i još malo igranja – i tad ja dolazim po tebe.

Naravno, važno je da djeci točno kažete kad da vas očekuju, da tad i dođete. Djeca tako stječu povjerenje i znaju da mogu računati na vas.

Osmjeh djeteta, kad dođete po njega, bit će vam najveća nagrada!

Izvor: Via positiva