U vrtlogu skandala

Prošlu je nedjelju jedan dnevni list otkrio “tajnu” koju (čini se već godinama) čuva dom Renate Sopek. Riječ je prizemnici na zagrebačkoj Trešnjevci u kojoj 28-godišnja voditeljica RTL Televizije živi s mamom Ružicom Gojak-Sopek i mlađom sestrom Sandom. Susjedi iz Javorske ulice požalili su se novinarima da kod obitelji Sopek (na broju 16), u njihovoj preuređenoj garaži, već dulje neprijavljeno stanuje desetak Rumunja koji, citiramo, “iz dvorišta izlaze vrlo rano, s prvim zrakama sunca, a vraćaju se u suton”. Neki su susjedi čak spekulirali da je riječ o “Kurdima koji su tu dvije godine i čekaju transport prema zapadnim zemljama”, a da su “Rumunji došli ove godine”. Kao dokaz da nije riječ samo o rekla-kazala, objavljena je fotografija jednog “podstanara” koji je ulazio u kuću i koji, kako je napisano, nije znao ni zucnuti hrvatski. Kad su novinari od gospođe Sopek zatražili objašnjenje, ona je odbila išta reći.

Sljedeći dan priča je dobila ništa manje zanimljiv nastavak. Isti list otkrio je i “tajni stan” Renate Sopek i to opet – s ilegalnim podstanarima. Naime, javili su se stanari zgrade u Ulici Vladimira Golika 32 (bivše Drvinje), u kojoj je TV voditeljica naslijedila trosobni stan, tvrdeći da u njemu žive tri neprijavljene osobe. I ne samo to. Da Renata Sopek nije uredan platiša režija niti pričuve te da se dug već popeo na ukupno 4909,85 kuna. Susjede je, kažu, posebno iznerviralo da se majka i kći Sopek oglušuju na njihove zamolbe da plate dugove, a kao dokaz naveden je faksimil dopisa Vidaka Jelića, predstavnika suvlasnika zgrade, poslan 16. siječnja Renatinoj mami. “Primijetili smo da imate podstanare već dva mjeseca koje niste prijavili Mirjani Drčić, što ste dužni učiniti”, kaže se na početku dopisa kojim se traži podmirenje dugova.

– Što one misle, tko će platiti tih pet tisuća, mi stanari – ljute se susjedi otkrivajući još nešto: da “Renatu često traži policija zbog raznih prometnih prekršaja kako bi joj uručili poziv za sud”, no da sve ostane na onom poznatom – adresa nepoznata.

– Bože sačuvaj – bila je prva reakcija Renate Sopek kad je pročitala tekst o tome da u njezinoj obiteljskoj kući žive ilegalni useljenici. I dok je njezina majka odlučila o svemu šutjeti, TV voditeljica pristala je ne samo na razgovor, već nas je i odvela u stan u ulici Dragutina Golika 32 koji je, kaže, naslijedila od pokojnog djeda Josipa Gojaka. Stan od sedamdesetak četvornih metara djeluje prilično zapušteno: zrak je ustajao, na pokućstvu debeli sloj prašine, ograda balkona je prljava, tepisi, ormari i garniture za sjedenje izgledaju staro i pohabano… U jednom trenutku je, međutim, ušla jedna djevojka i pozdravila nas, a Renatina majka, koja je bila s nama, objasnila je da je to prijateljica njezine kćeri. Napuštajući zgradu Renata se pozdravila s nekoliko stanara, a s jednim se i rukovala.

Tko su ljudi koji žive u vašoj obiteljskoj kući?

– Riječ je o obitelji hrvatske nacionalne manjine iz Rumunjske, koju čine baka, njezine dvije kćeri, njihovi muževi i djevojčica jednog od ta dva para. O njihovom identitetu ne bih govorila jer ih želim zaštititi.

Kako su oni došli kod vas?

– Majka je preko prijateljice iz Centra za socijalnu skrb Trešnjevka doznala da jednoj obitelji iz Rumunjske, koja je slabijeg imovinskog stanja – a hrvatskog je podrijetla – treba smještaj. Kako smo imali suterenski stan koji je godinama bio prazan, majka ih je, uz moju i sestrinu podršku, odlučila primiti. K nama su se doselili potkraj 2003., a pretpostavljam da su u Hrvatsku stigli na poziv predsjednika Tuđmana, koji je nakon proglašenja nezavisnosti pozvao sve Hrvate iz dijaspore da se vrate u domovinu. Ne znam kad su točno doputovali, a nismo definirali ni koliko dugo će ostati kod nas.

Imaju li sve potrebne dokumente?

– Naravno, oni su hrvatski državljani. Nisam glupa da u kući držim ljude sumnjivog podrijetla, tim više što sam javna osoba pa su svaki moj postupak i izgovorena riječ pod povećalom.

Dobivate li od Centra za socijalnu skrb naknadu za njihovo zbrinjavanje?

– Ne, niti nam je to bio cilj. Centar njima plaća za komunalije (struju, vodu i plin), no mi ne dobivamo ništa. Primili smo ih iz najboljih namjera.

Jeste li trebali zadovoljiti neke uvjete da biste tu obitelj iz Rumunjske primili pod svoj krov?

– To je dogovarala moja majka. Pretpostavljam da je sve bilo prema propisima, kao što je i sada, jer Centar i dalje redovito podmiruje dogovorene troškove. Oni žive u prostoru od sedamdesetak četvornih metara, u tri sobe, i imaju poseban ulaz.

Koliko komunicirate s njima?

– Ne često. Zbog posla sam rijetko kod kuće i tako već godinama. Uostalom, oni su toliko mirni i pristojni da jedva znam da postoje.

Znate li od čega žive?

– Ženski članovi obitelji čiste po kućama, a muški rade negdje na građevini, pa nije istina da samo besposleno sjede i skrivaju se. A koliko imam povjerenja u njih dokazuje i to što je jedna od kćeri čistila našu kuću dok nikog od nas nije bilo doma. Ona je jedna od rijetkih osoba kojima bih to dopustila.

Je li muškarac čija je slika objavljena u novinama jedan od članova obitelji “hrvatskih Rumunja”?

– Ne, to je prolaznik koji je vjerojatno bio u lokalnom bilijarskom klubu. Cijela obitelj trenutačno je u posjetu rođacima, a mi ih nismo vidjeli već dvadesetak dana.

Kako to da nikad niste pričali o svom dobročinstvu?

– Zato što nikad ne bih zbog svoje promocije dovodila druge ljude u neugodnu situaciju, tim više što bi mnogi zasigurno rekli da se hvalim svojom dobrotom i humanošću. Ne bih ni sad izlazila s tim u javnost da nije nastao takav cirkus i da cijela priča nije krenula u pogrešnom smjeru. Smatram da je iznimno neprofesionalno što me nitko iz novina koje su objavile priču nije nazvao, nego su moje izjave izmislili.

Je li vas kontaktirala policija?

– Ne, ni prije ni sada.

Što ćete poduzeti?

– Razgovarala sam s odvjetnicom i podnijet ćemo tužbu protiv nakladnika i novinara koji su objavili neistine o meni. Želim da neki napokon shvate da ne mogu govoriti i pisati što žele, a da za laži ne snose posljedice. Varaju se oni koji misle da me mogu tako uznemiravati, da mi mogu narušiti ugled, što im u određenoj mjeri i uspijeva, a da ću ja ostati prekriženih ruku.

Što mislite, kako je došlo do ove priče u novinama?

– Doista ne znam. Mislim da nekima nije drago što imam dobar posao, lijep automobil i teretanu, pa su možda jalni, ali susjedi se niti mojoj majci niti meni nikad nisu žalili na naše podstanare. Uostalom, kako to da su nekome zasmetali tek sada, nakon što u našoj kući žive već nekoliko godina? U našem se kvartu stalno događaju pljačke, a jednom se desilo čak i ubojstvo. Smiješno mi je, stoga, da bi nekome strah u kosti mogli utjerati starija gospođa i dijete. Bilo bi mi lakše kad bih znala imena susjeda koji su, navodno, davali izjave novinarima, kako bih se s njima suočila. Ovako sam prisiljena braniti se od apsurdnih anonimnih optužbi, poput onih da već dvije godine držim Kurde koji čekaju transport u zapadne zemlje. Čini se da im je vrlo lijepo kod mene kad su se tako dugo zadržali.

A što je s optužbama da u stanu u ulici Vladimira Golika 32 imate neprijavljene podstanare i da ne plaćate režije i pričuvu zbog čega su vam se dugovi popeli na oko 5000 kuna?

– Režije sam platila, a kad bih god nekog pitala što podrazumijeva plaćanje pričuve (posljednji put u prosincu prošle godine), nisam dobila nikakav odgovor. Želim znati što plaćam, to je stvar principa, uostalom, mnogi susjedi u zgradi se žale da ne znaju kome i što plaćaju. Isto tako, faksimil suvlasnika zgrade, koji je objavljen u novinama, i u kojem nas upozorava na neplaćanje pričuve te neprijavljivanje navodnih podstanara, nikad nisam dobila. A što se tiče navodnih ilegalnih podstanara, pozivam “anonimnu gospođu” koja ih je vidjela da se javi, ali sumnjam da će to učiniti. Ako je, možda, mene zamijenila s nekim muškarcem, očigledno ima problema s vidom, pa joj savjetujem da svoj problem riješi laserskom operacijom.

Je li istina da stan još glasi na vašeg pokojnog djeda i da ostavinska rasprava nije završena?

– Stan je postao moj još za djedova života i neosporno je moje vlasništvo. Ne postoji zakonska osnova po kojoj bi ikada ušao u ostavinsku raspravu.

Gdje, zapravo, živite?

– Kad želim privatnost, boravim u stanu pokojnog djeda, a tu često dođem i s dečkom te prijateljima. Kad se, pak, zaželim mame i njezine fine juhice, odem u obiteljsku kuću. Trenutačno sam najviše u Splitu kod dečka.

Čime se bave vaša majka i sestra?

– Mama je po struci upravni pravnik, a trenutačno radi kao knjigovotkinja u teretani koju sam otvorila potkraj prošle godine. Ondje radi i moja četiri godine mlađa sestra Sanda, studentica treće godine turizma, koja je završila školu za kozmetičarku pa radi u wellnessu.

Damir Leljak