U životu me vode emocije

Tko su bili vaši specijalni gosti na filmskoj premijeri u Puli, a tko dolazi u Sarajevo? – U Puli nisam imala specijalne goste, a u Sarajevu ću ja na otvorenju festivala biti gošća Emira Hadžihafizbegovića, ministra kulture Kantona Sarajevo. Na žalost, neću moći prisustvovati projekciji filma “Kino Lika” jer u Zagrebu tog dana snimam “Ludu kuću”.

Čime ste zaslužili status jedne od najmoćnijih žena u hrvatskom filmu? – To je velika zabluda. Ja se glasno borim za dignitet naše profesije i usuđujem se javno reći ono što drugi samo misle. Kako se nosite s činjenicom da vas javnost pamti po ulogama u sapunicama? – Bila sam slavna još na samom početku karijere zahvaljujući ulozi Ine u serijalu “Kapelski kresovi”, koja mi je donijela titulu TV lica Jugoslavije. Danas su sapunice mjerilo popularnosti jer ljudi više gledaju televiziju nego što idu u kino, to je jednostavno tako. Kako podnosite kritiku? – Dobronamjernu lako, a osobne napade i uvrede – jako teško. Ljude koji na taj način pišu i govore smatram bijednicima. Koji film ste pogledali najviše puta i zašto? – “Mostove okruga Madison”, jer se u ta dva sata, koliko film traje, u meni pobude sve emocije. Vaš suprug Mirko Livaković, kirurg u zagrebačkom KBC-u Rebro, nikad vas ne prati u javnosti: zašto ga skrivate kao zmija noge? – Ne uživamo u podastiranju svojeg privatnog života javnosti. Mirko ponekad dođe sa mnom na premijeru, ali radije film ili predstavu pogleda kasnije u miru. Kako vam je živjeti s doktorom u kući? – Ne smatram se doktoricom jer mi je muž doktor. Rijetko trebam suprugovu profesionalnu pomoć jer sam zdrava i imam visok prag tolerancije na bol, tako da liječnika trebam tek kad stvarno zagusti.

Što ste rekli sinu Ivanu kad je, umjesto da postane pravnik, odlučio studirati filmsku režiju? – Sigurna sam da si odabrao pravo zanimanje za sebe. Po čemu pamtite djetinjstvo u Požegi? – Po pokojnim roditeljima i bezbrižnoj igri s prijateljima. Zahvaljujući tim slikama još i danas mi se čini da u mojoj Slavoniji sunce drukčije sja. O čemu ste maštali kao djevojčica? – Uvijek sam željela biti glumica.

Koja su vam tri najdraža mjesta u Zagrebu? – Kazališta, kina i ulice, kojima obožavam šetati. O koliko se mačaka brinete? – O mnogo njih, već 19 godina. Sve mačke u susjedstvu, gdje god se nalazim, su – moje.

Koji su vam najmrskiji kućanski poslovi? – Imam kontaktnu alergiju na deterdžent i prašinu pa mi gotovo svi teško padaju. No, želja za čistoćom i urednošću uvijek prevlada i sve ih uredno obavljam. Koji vam je životni moto? – Ne očekuj pomoć od drugih, nego sam pomozi sebi i drugima. Kad ste posljednji put zaplakali? – Često plačem, a što sam starija, postajem osjetljivija. Može me rasplakati neka pjesma, pomisao na pokojnu majku, nepravda…

Vode li vas u životu više emocije ili razum? – Bilo bi bolje da me malo više vodi razum.

Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Moj hladnjak mora biti pun kako bi naša obitelj normalno živjela i jela te da bismo mogli počastiti prijatelje kad svrate.

A u kozmetičkoj torbici? – Krema za lice, mlijeko za tijelo poslije tuširanja i dobar parfem.

Koja vam je omiljena dijeta? – Nikad nisam bila na dijeti. Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na želje moga sina, a to su gotovo uvijek knjige, na uređenje stana, hranu i moje mace. Kad bih mogla, u svim gradovima bih napravila azile za napuštene životinjice. Koje ljudske osobine ne podnosite? – Zavist, škrtost i lažljivost.

Kako reagirate kad se razljutite? – Vičem, ali brzo zaboravim, nisam zlopamtilo. Biste li mogli oprostiti preljub? – Što oči ne vide, srce ne boli. Inače, teško. Kako bi izgledao vaš idealan dan? – Rano bih ustala, otišla na snimanje, svratila do Hrvatskog društva filmskih djelatnika, sastala se s prijateljima, družila se s obitelji i nahranila mace. Jedino mi za sve to ne bi bila dovoljna 24 sata. Kako održavate fizičku kondiciju? – Mnogo hodam, sve obavljam pješice. Iako imam vozačku dozvolu, ne vozim, a automobile razlikujem jedino po boji.

Kruno Petrinović