Učim na svojim greškama

Premda krhka, nježna i – što je najvažnije – bez mnogo voditeljskog iskustva, 25-godišnja Mia Kovačić pokazala se kao odličan izbor za voditeljicu reality showa Farma: sjedeći u studiju Nove TV, u izravnom prijenosu, nije lako smirivati uzburkane emocije bivših farmera, prekinuti ih kad pretjeraju i potaknuti na priču kad su suzdržani, no mlada Zagrepčanka to sve radi s lakoćom.

Mia – inače cura s Kvatrića – u svemu je dosad bila jednako uspješna: bila je istaknuta članica plesnog ansambla ZKM-a, vrlo dobra studentica dizajna na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu (s prosjekom ocjena 4,3), vrlo tražena manekenka, a kad se prije tri godine prvi put pojavila na malim ekranima – kao dio voditeljske ekipe MTV Adria – zacrtan je njezin put u show businessu.

Ubrzo potom postala je jedna od suvoditeljica emisije Red Carpet na Novoj TV, a onda je stigla velika kušnja pod nazivom Showtime. U tom glazbenom spektaklu pokazala je da se odlično snalazi u izravnom prijenosu te da je jedna od rijetkih mladih voditeljica koja iznimnim talentom uspijeva nadoknaditi manjak iskustva, a pogreške ublažava šarmom i spontanošću.

Svestrana voditeljica nije zaboravila ni na svoje obveze na fakultetu, na kojem je apsolventica: do diplome joj je ostao samo jedan ispit, može se pohvaliti uređenjem interijera jedne zagrebačke trgovine, a nada se da će uskoro početi proizvodnja multifunkcionalnog namještaja koji je dizajnirala.

Unatoč nevelikom voditeljskom iskustvu, upustili ste se u zahtjevan projekt: kako ste se pripremali za Farmu? – U današnjem show businessu baš i nema vremena za velike pripreme: često te samo gurnu i tad proplivaš, ili ne proplivaš. Ja sam se veoma trudila, išla sam, i još idem, na govorne vježbe, gledam svoje emisije i nastojim učiti na vlastitim pogreškama.

Kako reagirate kad pogriješite? – Kod prijenosa uživo pogreške su neizbježne, pa katkad kiksnem u gramatici, a tada je najbolje našaliti se na svoj račun i biti što opušteniji. To je jedini način da “preživim” emisiju u kojoj se tijekom dva sata događaju razne nepredviđene situacije.

Hoćete li se i u budućnosti baviti voditeljskim poslom? – Sviđa mi se taj posao i cijela ekipa, i trudim se raditi što bolje mogu. No, budućnost u show businessu je vrlo neizvjesna, i toga sam i te kako svjesna.

Kako se osjećate kad vas netko zamoli autogram? – Uglavnom su to djeca, koja su uvijek u takvim situacijama simpatična i draga, vrlo izravna i iskrena. I pitaju me doista svašta: od toga kako sam, do onoga što mislim o nečemu. Sviđa mi se ta odvažnost današnjih klinaca jer ja sam, primjerice, kao dijete bila luda za Sanjom Doležal i Novim fosilima, ali mislim da im se ne bih baš usudila prići i pitati ih nešto. Bila sam prilično sramežljiva djevojčica iako sam odrasla u kazalištu, uz glumce i pozornicu.

Što ste radili u kazalištu? – Plesala sam u ZeKaeM-u od vrtićke dobi pa do fakulteta. Kazalište mi je donijelo dragocjeno iskustvo, ta druženja, pripremanje predstava, putovanja, doživljaji iza scene… Sjećam se kako sam uživala gledati dok šminkaju glumce i lijepe im umjetne noseve. To me stvarno fasciniralo. Kad sam upisala studij dizajna na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, došao je trenutak odluke – hoću li postati profesionalna plesačica ili se baviti dizajnom. Bila sam pragmatična i shvativši da od plesa u Hrvatskoj neću moći živjeti, odabrala sam dizajn. Danas ne žalim ni za čim.

Kakva ste studentica? – Ispite sa sve četiri godine položila sam u roku, s prosjekom ocjena 4,2 ili 4,3, a apsolventski period shvatila sam kao mogućnost za uživanje, rad, sazrijevanje i pripremu za diplomski. Sada malo otežem s tim zadnjim ispitom, psihologijom rada.

Nakon što ste uredili interijer trgovine modnog branda za muškarce John Varvatos u centru Zagreba, pripremate li još koji dizajnerski projekt? – Već dulje vrijeme radim na seriji multifunkcionalnog namještaja. To je dugotrajan posao, ali ispunja me velikim zadovoljstvom: riječ je o predmetima koji su svojevrstan spoj umjetnosti, potrebe i estetike, a mogu se neprestano mijenjati, prilagođavajući se potrebama korisnika. Sve to proizišlo je iz mojih studentskih radova.

A koji vam se modni dizajneri sviđaju? – Više od odjeće zanima me cijela ideja i njezino predstavljanje. Svidjela mi se tako revija modne kuće Dsquared, jer je scena bila uređena poput grada: time su poručili kome je ta odjeća namijenjena i gdje će se nositi. Sviđa mi se što radi Vivienne Westwood jer od najjednostavnije stvari napravi umjetnost, i uvijek je korak ispred ostalih. Trošite li mnogo na odjeću? – Trenutačno ne trošim ništa. Imam toliko posla da se i ne sjećam kad sam posljednji put bila u kupnji. No, inače sam vrlo pažljiv kupac s promišljenom strategijom: nikad ne kupujem “na prvu loptu”, već se vratim u dućan tek kad dobro razmislim o tome. I nikad ne požalim što sam nešto kupila.

Kad ste počeli zarađivati kao manekenka? – Bila mi je 21 godina kad sam ušla u manekenstvo, što je dosta kasno. No, iako su me mnogi i prije na to nagovarali, mene su zanimali samo škola i kazalište. A sve je počelo kad su mi se prijatelji počeli baviti fotografijom, pa im je trebalo pozirati: dobro smo se zezali i zajedno otkrivali photoshop. Tad je počeo i Cro-A-Porter, na kojem sam nosila revije, a džeparac sam zarađivala i snimajući reklame.

Često vam spočitavaju da ste mršavi, a vi pak stalno nešto grickate. – Nisam anoreksična i nisam na dijeti. Takve sam građe: oduvijek sam tanka, a jedem. Moja ekipa s televizije uvijek željno iščekuje moj dolazak jer sa sobom donesem nešto fino za jesti, što mi mama pripremi. Još ću koji mjesec uživati u blagodatima mamine kuhinje, a potom počinjem samostalan život.

Hoćete li živjeti sami ili s dečkom, ekonomistom Lovrom Ivasom? – Isprva ću sigurno biti sama jer mislim da je vrijeme da se odvojim od obitelji i naučim živjeti u vlastitom prostoru. To, jasno, ne isključuje mogućnost da draga osoba bude uz mene kad to poželim. . Kako održavate kondiciju? – Svaki dan kod kuće vježbam nekoliko minuta, što je najjednostavniji način za postizanje dobre forme bez ulaganja mnogo vremena ili novca. A kad Farma završi, poslušat ću svoju prijateljicu i napokon kupiti role te s njom kružiti oko Jarunskog jezera. Zasad ne rolam, već samo šetam, a ni to nije loše za liniju. Zapravo, mnogo šetam jer još nemam vozački.

Dogodi li vam se da katkad iziđete neuređeni? – Naravno, zašto ne bih kvartom prošetala u trenirci, nenašminkana, s turbanom na glavi… To sam također ja, baš kao i ona uređena Mia na televiziji. Svjesna sam svih svojih nedostataka, i nimalo mi ne smetaju, a najljepša sam si ujutro, bez frizure i s čistim licem.

Koliko pažnje posvećujete izgledu? – Prirodno mi je najljepše i stoga nikad ne pretjerujem s make-upom, kosu ne bojim nego je samo šišam. Muškarcima je danas doista teško jer ispod svih tih ekstenzija, umjetnih noktiju i šminke ne mogu vidjeti kako žena doista izgleda. Standardi ljepote postali su previsoki, sve se fotografije retuširaju i svi su opterećeni time da moraju izgledati savršeno.

Što vaš dečko voli da odijevate? – Ne komentira on previše moju odjeću. Primijetila sam da voli bijelo, pa bila to trenirka ili haljina. Većina dečki najviše voli taj čist, uredan i svjež izgled, bez previše nakita i šminke.

Helena Štahan

Pročitali ste skraćenu verziju teksta iz tiskanog izdanja. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 700 ili se pretplatite na PDF izdanje.