Ugađajte partneru

I u modi, kao, uostalom, u životu, doista samo mijenja stalna jest. Ono što je nekad bilo moderno, čak i seksi, danas više nije. Ali, to ne znači da se to opet neće i vratiti. Nekad su, recimo, dlakavost muškaraca povezivali s njegovom seksualnom potencijom što, dabome, nema nikakve veze. Osim, možda, u percepciji žena koje to tako doživljavaju – jer im se “dlakavci” sviđaju. Malo koje od njih su znale da je pretjerana dlakavost najčešće znak poremećaja lučenja hormona, barem kako to tvrde znanstvenici sa sveučilišta u Kanadi.

Prije više od jednog stoljeća, na primjer, miljenik žena morao je biti “golobrad muškarac”, jer se dlakavost smatrala karakteristikom vulgarnosti i grubosti. Tridesetih godina prošlog stoljeća dolazi do promjena. Bila je u modi kratka kosa, ali lice su krasili tanki i zašiljeni brkovi. Onakvi kakve je nosio idol toga doba, Clark Gable. I ne samo on.

Međutim, privlačnost dlakavosti nije samo stvar estetike, ukusa i mode, već je sklonost prema dlakavosti ili odsustvo te sklonosti, veza za nešto mnogo dublje, za problem muškog i ženskog identiteta.

Ima žena koje vole samo muškarce koji se potpuno razlikuju od njih, ili kako ih one zovu, “pravi muškarci”, neki čak i “muškarčine” koji potpuno odgovaraju muškom modelu. To su uglavnom žene nesigurne u vlastiti identitet, koje se osjećaju ženama samo onda kad je uz njih muškarac “tako muževan”, jer za njih su jedino dlake obilježje drugog spola.

Zapravo, ne može se poreći da dlakavost pridonosi muževnom izgledu, da je ono oznaka i izvjesne spolne zrelosti, pa čak i erotske sposobnosti, ali iznad svega superprodukcije muških hormona. Ali veza koja se pripisuje dlakavosti i seksualnoj potenciji, neosnovana je. I nije točno da izuzetno dlakav muškarac ima i veći broj muških hormona, i da kroz to i zahvaljujući svojim dlakama ima i povećanu spolnu moć, što bi mnogi htjeli.

Znanstvenici tvrde da je točno da androgeni hormoni koje proizvodi nadbubrežna žlijezda i testisi stimuliraju rast dlake, međutim, Švicarci tvrde da njihovu količinu ne određuje veća ili manja količina ili doza spolnih hormona u organizmu, broj folikula, pa prema tome i dlaka. Zapravo, to je genetski predodređena veća ili manja osjetljivost na hormonalni stimulans.

Prema popularnom švicarskom časopisu za laike, Optimi, dlakav muškarac je samo više podatan za hormonalne poruke i impulse. Majka priroda ga je jednostavno obdarila većim brojem dlaka, ne želeći time utjecati na njegove ljubavničke sposobnosti.

Neki muškarci svoju dlakavost doživljavaju kao osvajačko oružje, neku vrst signala kojim se još jednom potvrđuje muška snaga, identitet, vlast i draž. Jer, nekad se dlakavost doista smatrala i simbolom snage.

Kod primata, nama najsličnijih životinja, dlaka služi i pri napadu. Mužjaci pri stupanju u borbu nakostriješe dlaku, udvostručujući time svoju veličinu i plašeći protivnika. Kao sjećanje na primitivnu funkciju, dlakavost se još i danas kod muškaraca smatra ostatkom snage i agresivnosti, a još je kod nas vezana za mnoge emocije – od straha nam se diže kosa na glavi.

Ponekad se, međutim, suvišna dlakavost ne doživljava kao znak autentične muževnosti, već prije kao neka bolest i kao velika neprilika.

Postoje slučajevi kod kojih povećanje dlakavosti predstavlja pravu bolesničku situaciju. Ovdje znanstvenici misle na slučajeve kad se dlakavost povećava ondje gdje je zbog godina, spola i fizioloških razloga inače prisutna, ali i na pojavu dlaka na onim dijelovima tijela gdje ih inače nema. Do ovih pojava dolazi zbog poremećaja u radu nadbubrežnih žlijezda. One proizvode previše androgenih hormona, a jedna od prvih posljedica je povećanje dlakavosti, kaže profesor Lingre s Columbia univerziteta, koji i tvrdi: “Dlake su, kad je u pitanju muškarac, uvijek smatrane pozitivnom karakteristikom, sa ženama je to katastrofa, i veoma je važno i neophodno da raščistimo tu zabludu.”

Na žalost, u narodu je postojalo vjerovanje da je dlakava žena zločesta, da joj je potrebno više muškaraca da je zadovolji, i tako mnogo različitih i nepotrebnih zlobnih i pakosnih primjedbi, a one često nisu ni krive zbog toga. Dlaka je, kažu, prvi znak da je žena sazrela za seksualni odnos, a ako je žena veoma dlakava, onda je to znak da je supererotična.

Da bi se oslobodile predrasuda vezanih za dlakavost, žene su počele pribjegavati depilaciji. No, ona nije tako jednostavna. Nakon nekog vremena dlaka još više očvrsne i više raste, a mogu se javiti i bakterijske bolesti. Danas su već izmislili električno uklanjanje dlaka, što je mnogo bolje od obične depilacije. I određene bolesti jajnika mogu kod žena izazvati pretjeranu dlakavost, ali i povećana genetska osjetljivost na stimulans androgena može izazvati slučajeve pretjerane dlakavosti. U vezi s tim, nedavno je na tržištu osvanula pilula koja sadrži estrogene koji djeluju na onaj dio hormona koji je kriv za rast dlaka.

Prof. Lingre kaže da to nisu jedini uzročnici koji utječu na povećanje dlakavosti. I neki lijekovi mogu utjecati na rast dlaka, na primjer, kortizon, testosteron, koji se normalno koristi poslije porođaja za prekid stvaranja majčinog mlijeka.

Iz svega ovoga žele naglasiti da je potpuno pogrešna i neosnovana tvrdnja, a potječe iz staroga doba, da je dlakava žena u rodu s vješticom i opasna za društvo, što još vjeruju u nekim primitivnim sredinama, a zapravo je manji ili veći dio dlakavosti u žene povezan sa složenom organskom ravnotežom.

Srećom, kao što ima nekih žena koje obožavaju dlakavog muškarca, tako ima i muškaraca koje privlače dlakave žene. Čini mi se da sam jednom već navela primjer Marije, žene koja je imala tako guste dlake na nogama i rukama da je ne jednom bila izvrgnuta ruglu zbog toga. Inače je bila krasna žena, dobra domaćica, a i suprug ju je obožavao. Doduše, i on se ponekad našalio na njezin račun zbog dlakavosti, ali ne misleći pritom da mu se to prestalo sviđati.

Znao ju je i tješiti da zbog toga ne treba sebi zagorčavati život, da njemu njezine dlake uopće ne smetaju, čak mu je i ugled u društvu porastao. I ono najvažnije, on je i s takvim dlakama baš voli.

No, crv sumnje ipak se uvukao u nju. I da se više ne muči, odlučila je – kad on ode na put, ona će otići kozmetičarki.

I nije dugo morala čekati.

Marko, njezin suprug, ju je izvijestio da mora dva tjedna na poslovni put. Iako je uvijek bila tužna kad bi odlazio, sad je jedva čekala da ostane sama. Pohrlila je kozmetičarki čim je on zatvorio vrata. I desilo se ono što je željela – ova ju je svu izdepilirala. Odstranila je dlake na nogama i rukama, a i jamčila joj je tako da one više neće rasti.

Marija je bila sretna i ponosna kad se vratila kući. No, prvi lakmus-papir bila su djeca.

Gledala su je začuđeno, očito nenavikla da je vide takvu. »inilo joj se da im se takva čak nije ni sviđala, ili su se, možda, bojali što će reći otac.

Kad se Marko vratio, prvi trenutak je zanijemio, vidjelo se da nije mogao vjerovati svojim očima.

“Pa, ženo draga, što si to učinila?” – bila je prva rečenica koju je izgovorio. “Svi moji prijatelji su mi zavidjeli jer su mislili da si posebno erotična i posebna u krevetu. Sad si mi oduzela zadovoljstvo i moj ponos. Šteta što me nisi pitala.”

“ Učinila sam i to, kao i sve u životu, jer sam mislila da će ti se svidjeti” – rekla je na rubu plača.

Na žalost, Marko se nije mogao prilagoditi ženi bez dlaka i nakon šest mjeseci našao je drugu, još dlakaviju nego što je bila Marija.

Dlake su bile uzrokom njihove rastave. I ovdje je nedostajao razgovor, pa i dogovor. Ona je, zapravo, trebala otići kozmetičarki u dogovoru s njim.

I zato volim uvijek napomenuti – ako nešto posebno vašeg muža na vama oduševljava, nemojte mu oduzeti to zadovoljstvo.