Utočište: majka

Iz šestogodišnjeg braka imam djevojčicu. Trpjela sam dok sam mogla muževe nepodopštine: druge žene, odlaske iz kuće i povratke u rane jutarnje sate, gubljenje zaposlenja, trošenje novca, rijetke susrete u bračnoj postelji, da ne nabrajam dalje. Kad više nisam mogla izdržati, predala sam dokumente za razvod, uzela dijete i otišla majci. Znam da će mi kod nje biti dobro, jer kamo bih ako ne bih potražila utočište kod nje? Kćerka

Razvod braka može potrajati godinama zainati li se vaš suprug kako bi vas prisilio da se vratite “kući”: možda iz osvete, taštine ili sličnih razloga. Jedno indiskretno pitanje koje, nadam se, neće biti pogrešno shvaćeno: je li vam majka dopustila da dođete ili ste je svojom nevoljom na to prisilili? Ona će (zajedno s vama) biti na udaru uzastopnih napada vašeg supruga, očito posesivne osobe. Ovo pitanje je moralne prirode, ali ja ne bih željela da vas njime povrijedim. Dokle su, naime, majke utočište svoje osamostaljene djece kad ovima nešto pođe ukrivo, pretvarajući njihov miran dom u bojište dvostrukih interesa? Svatko ima pravo na svoj mir nakon što je podmirio sve obveze prema svojoj djeci kojoj je dao život i ljubav, odričući se zbog njih. Nemojte na to zaboraviti. Vaša odluka je vaša odluka, nadam se i promišljena do te mjere da ne trebate ničiju pomoć pa ni majčinu.