Uvijek mlad, nikad star...

Sport je obilježio moj život. Dok sam bila mlađa, aktivno sam se bavila njime, a kad zbog ozljeda više nisam mogla, prešla sam na rekreativno bavljenje, no i dalje je to dio moje svakodnevice. Odlazim redovito u teretanu, igram tenis, ponekad planinarim, zdrava sam i osjećam se odlično. Nikad nisam ni pila ni pušila, niti sam izlazila mnogo van i ostajala do kasnih sati. To nije bio moj životni stil. Sada kad sam premašila tridesetu, pitam se jesam li nešto propustila? Uz sportske aktivnosti najčešće sam izlazila u kino i kazalište i sad mi se čini da sam pogriješila, a, opet, pomalo je glupo s ovoliko godina početi ludovati. Ili nije? Ponekad odem na neki poslovni domjenak u večernjim satima, no to nisu provodi, a ja najviše od svega želim plesati po cijele noći u nekom disku. Umjesto toga, vratim se kući i uz sportske novine i prijenose utakmica zaboravim na svoju silnu želju za plesom. A tako mi se pleše! Je li to ludo? Plesačica

To nije ludo, nego je nedostatak “ludovanja” koje svi moramo proći. Život je naprosto takav: u prvoj mladosti ludujemo, prepuštamo se igrama, ne mislimo na budućnost, zaljubljujemo se, nesretni smo ni zbog čega, a sretni zbog prve ljubavi. Onda dolaze knjige, sati učenja, sport, traženja onoga što bi nam u životu moglo biti prekretnica, istodobno zabava, malo-pomalo ulazimo u život uz korake plesa, uz prve zagrljaje i poljupce i stižemo do trenutka kad nešto što je bila zabava, pomalo postaje ozbiljno zanimanje. Vi ste, očarani sportom, možda preskočili neke komade života koji su ostali neispunjeni i koji vam sada nedostaju. U takvim trenucima netko se baca na čitanje, drugi su već pronašli svoj put u život, treći su osnovali obitelji, četvrti do u duge noćne sate traže odgonetku zagonetke koja ih intrigira, peti… Jeste li vi što propustili? Morate pronaći koji je smjer života koji bi vam odgovarao, krajnji je trenutak da život formirate u jednu cjelinu. Ta silna potreba za plesom je neka rupa koja je ostala neispunjena, koju ste naprosto mimoišli i sada se otvara pred vama kao velik izazov. Treba vam jedino partner. O njemu ne govorite ništa. Nema ga ili ga nema na vidiku? (c)to mislite o jednom pothvatu koji bi vam se mogao učiniti smjelim, ali jednoj sportašici nije ništa nedohvatno? Pođite sami onamo gdje se pleše, onamo se i tako često pleše solo za vlastiti užitak, ima takvih mjesta koja sva trešte od glazbe, od brzih ritmova, od svojih vlastitih improvizacija. Ili odite s prijateljicom kojoj nedostaje isto što i vama. Tamo vas nitko ne pita koliko vam je godina, koliko vam je kratka suknja, koliko vam je duga kosa… Svi plešu pod zatamnjenim i treperavim šarenim svjetlom i taj ples, koji možete u toj gužvi i sami otplesati, nalik je na sportsko natjecanje, pa tko će brže i smjelije. Kad na trenutak utihne glazba, već je sklopljeno “prijateljstvo”, jer ne dolaze samo “dvojci”, nego cijela društva i mnoštvo samotnih obožavatelja plesa poput vas. Možda se sljedeći put susretnete s istim koji vam se svidio, život je zgodno čudo. Sigurna sam da ima više samotnjaka koji, plešući, razmišljaju kako da ne plešu sami, pa ako plešući i vi slično razglabate u svojoj glavi, ples će vas ponijeti. To je u svakom slučaju bolje od vječne teretane, planinarenja, tenisa u kojem se mora dohvatiti loptica, u ovom drugom slučaju ne morate ništa osim plesati. Ples, ples, ples, s njime si uvijek mlad, s njime nikad star!!!