Uvijek razmišljati svojom glavom

Sad mi je 27 godina, dijete sam rastavljenih roditelja, nikad se nisu trudili oko mene, mislim da me uopće i ne vole. Odgojila i othranila me baka, uz nju mi nije ništa nedostajalo. U mene je usadila sljedeće: uvijek razmišljati svojom glavom, a da ta glava bude uvijek podignuta. Sedam godina sam u braku, majka sam dva prekrasna sina, imam finog muža, kuću, kredite uredno vraćamo, imamo polovni automobil i posao. Jesam li uspjela? Tijekom cijelog školovanja željela sam naći muža koji će me poštivati i voljeti i da imam djecu kojoj ću pružiti ljubav onako kako moji roditelji nisu. Dok su drugi sanjali o dalekim zemljama i karijeri, ja sam sanjala o obitelji (valjda zato da me netko voli), i jesam li uspjela? Ako sam uspjela, zašto nisam zadovoljna, zašto uvijek tražim više? Zašto tražim bilo kakvu svađu s mužem samo da ne pričam s njim? Zašto svaka glupa svađa završi mojim riječima da želim rastavu? Muž me ne tuče, ne vara me, ne pije, ne puši, u svemu mi je potpora, ali naprosto mi nešto nedostaje. Volim ga i kad se zainatim da se rastanemo, znam da ću ga voljeti jer to je jače od mene. Uvijek tražim više… Svaki rođendan, svaku godišnjicu dobijem dar, svako Valentinovo ružu, ali to mi nije dovoljno. Ne trebaju mi skupi pokloni jer ne patim od toga… Je li problem ovih mojih 20 kilograma što sam ih dobila u trudnoći, nemam ih volje skidati, nego još više trpam u sebe. Čak mi je i muž rekao kako bi volio da skinem pet do šest kilograma. Zašto me to tako pogodilo? Zar me nitko ne može voljeti takvu? Zašto se uvijek moram truditi? Jesu li svi takvi? Zašto se osvećujem sama sebi? Je li u redu da mi muž prigovori debljinu? Da li da se trudim skinuti kilograme da bih mu udovoljila ili da se i dalje inatim i jedem sve što stignem? Treba li mi psihijatar, bračni savjetnik? Trebam li se rastati ili živjeti kako živim?

Čitateljica

Vama ne treba nikakav psihijatar ili bračni savjetnik. Vi ste samo nezadovoljni sami sa sobom, želite rastavu zbog bezveznih svađa koje sami izazivate, nešto vam nedostaje, ni sami ne znate što. Za svaki rođendan i godišnjicu braka dobijete dar, za Valentinovo ružu, ali vam to nije dovoljno, vi svisoka odgovarate kako ne patite za “takvim” stvarima. Vama doista ne treba nikakva medicina, vama treba samo dobra volja da skinete suvišne kilograme, ali što bi se vi trudili da ih skinete kad, naprotiv, bacate u sebe hranu kao da želite nekome to učiniti za inat! Kad vam je suprug sa stanovitim strahom nabacio kako bi volio da skinete sitnicu od barem pet ili šest kilograma, uvrijedili ste se pogođeni tom opaskom, a u igri je obična malenkost, što samo pokazuje koliko je vaš suprug velikodušan i otmjen u izražavanju. Pitate se kako vas nitko ne voli, ali kako će vas voljeti kad vas ni vlastiti muž ne voli takvu kakvi jeste, jer ga ne oduševljava svakodnevna slika ubacivanja hrane za inat njemu. Obračunajte se sa svojim kilogramima, kako se pučki kaže “mic po mic”, pa vam neće trebati ni psihijatar ni savjetnik, samo vaša dobra volja. Neće biti potrebno da se rastavite ne budete li živjeli onako “kako vi (sada) živite!”