Uvijek slušam srce

Glumica rođena prije 35 godina u Drnišu, koju filmski fanovi upravo gledaju u “Tri priče o nespavanju”, a TV gledatelji u serijalu “Mamutica”, ozbiljno shvaća globalnu financijsku krizu te prihvaća i poslove poput snimanja reklama, kako bi sebi i trogodišnjoj kćeri Cviti osigurala pristojnu egzistenciju. Jedino još nije zatražila ulogu preko najjače veze koju ima – svog dečka, redatelja Roberta Orhela.

Je li i vaše dijete, poput tromjesečnog Blaža u “Tri priče o nespavanju”, plakalo po cijele noći? – Da, i to mi je dosad najveća trauma iz majčinstva. Porođajne muke su velike, ali sve prođe i zaboravi se, a kad ne spavaš dvije godine, to utječe na psihičko i na fizičko zdravlje. Cvita je tek s dvije i pol godine počela spavati cijelu noć.

Koliko vas je majčinstvo promijenilo? – Toliko da svoj život dijelim na onaj prije i nakon Cvitinog rođenja. Ne mogu zamisliti život bez nje.

Nedostaje li vam nešto iz perioda “prije Cvite”? – Hvala Bogu, ništa. Zahvaljujući Cviti više ne mislim samo na sebe.

Imate li kakav koristan savjet za mlade mame? – U trudnoći ne gubite vrijeme proučavajući knjige o porođaju, jer tu priču ionako vode liječnici. Educirajte se o dojenju, i dojite što je dulje moguće jer je to najkorisnije što možete učiniti za svoje dijete. I uživajte u svakoj sekundi roditeljstva, jer bebice tako brzo rastu.

Kao slobodna umjetnica, bojite li se danas – s obzirom na nesigurna vremena – za egzistenciju? – Da, i to me tjera da prihvaćam sve poslove i da što bolje radim.

Je li zaista plavušama lakše u životu? – Naravno! Zar se ta nepodnošljiva lakoća postojanja ne primijeti na meni?!

Tko vam je najveći oslonac? – Mama, tata, sestra, njezina obitelj, moj dečko i hrpa prijatelja koji su tu kad treba.

Imate li uzor u svojoj profesiji? – Meryl Streep, Julianne Moore…

Koji modni dodatak smatrate korisnim? – Osmijeh na licu, zadovoljstvo u duši, divan i voljeni partner ispod ruke.

A što smatrate posve nepotrebnim? – Umjetne nokte. Jer izgledaju jako umjetno.

Što radije nosite – niske ili visoke potpetice? – U štiklama se osjećam ženstveno, još kad tome pridodamo taj divni efekt izduživanja nogu i oduzimanja nekoliko kilograma… treba li vam još koji argument?

Biste li mogli biti samo domaćica? – Teško, jer se ne bih osjećala ispunjenom. Imam dosta energije i organizacijskih sposobnosti da uspješno vozim slalom između poslovnih i kućanskih obveza.

Koje kućanske poslove ne podnosite? – Glačanje. Stoga za pomoć u kući nisam škrta izdvojiti novac.

Kakva ste kuharica? – Jako volim kuhati, a kakva sam kuharica, pitajte one koje hranim.

Koji su vaši specijaliteti? – Riblja jela. Ove jeseni je hit na našem kućnom meniju – gulaš od hobotnice s lećom. A najkompliciranije jelo koje sam pripravila bila je junetina na lovački s krušnim okruglicama – recept mog prijatelja Lukasa Nole.

Vjerujete li u izreku da ljubav dolazi kroz želudac? – Moj dečko i ja imamo svoje rituale: zajedničke odlaske u ribarnicu i na tržnicu, njegovo asistiranje u kuhanju… Sve je to meni jako seksi.

Koje biste tri stvari sa sobom ponijeli na pusti otok? – Cvitu, Robija i četkicu za zube.

Što vam najviše nedostaje iz Splita, u kojem ste odrasli? – Klima, miris mora, tamošnji temperament i moja obitelj.

A po čemu vam je Zagreb poseban grad? – Jer je taman po mjeri čovjeka. Volim njegovu arhitekturu i veseli me što ima sve više zanimljivih kulturnih događaja.

Kojim sportom se bavite ili biste se voljeli baviti? – Kad sam bila mala, trenirala sam rukomet. Danas idem na aerobiku 3-4 puta tjedno, koliko mi obaveze dopuštaju. Voljela bih znati skijati na vodi, imati jedrilicu i jedriti, naučiti roniti s bocama i ujedno se osloboditi straha od dubina… Svašta bih ja voljela naučiti. Nasreću, imam vremena, život je ispred mene.

Jeste li ikada požalili što ste odabrali glumačku profesiju? – Obožavam svoj posao, i mislim da je velika privilegija raditi nešto što voliš.

Nagovarate li katkad svog dečka Roberta Orhela, redatelja, da vam dodijeli ulogu? – Ne, ali ga žicam da napiše divan scenarij sa ženskom ulogom oskarovskog karaktera, u kojoj bi sve moje vrline i mane izišle na vidjelo.

Je li novac bitan za sreću? – Ne. Kad imam više novca, više trošim, ali ne osjećam se ispunjenijom. Jedino što osjećam jest grižnja savjesti zbog nepotrebnog gomilanja stvari u ormaru.

Kada ste zadnji put zaplakali? – Nedavno, kada sam po stoti put gledala film “Mostovi okruga Madison”. I plačem uvijek na istoj sceni, kada on nju čeka na kiši, a ona sjedi u autu s mužem…

Što vas uvijek može razveseliti? – Smijeh mojeg djeteta, sitni znak pažnje mog dragog, uplaćeni honorar, dobra uloga, putovanje, kvalitetna druženja…

Slušate li srce ili razum? – Uvijek slušam srce, a je li to dobro, vrijeme će pokazati.

Kako biste se opisali u tri riječi? – Temperamentna, srčana, pomalo naivna. Ali na ovom zadnjem ustrajno radim ne bih li uklonila tu karakternu osobinu.

Ines Stipetić