Uz glumu mogu biti sve što hoću

Ako se izuzmu likovi novinarke i spletkarošice koje je tumačila u serijalima „Ljubav u zaleđu“(snimanje je prekinula nakon dva mjeseca, zbog trudnoće) i „Ponosu Ratkajevih“, čini se da su bojani Gregorić- Vejzović pred kamerama „suđene“ uloge liječnica.

Od njezinog prvog igranog filma „Božić u Beču“ redatelja Branka Schmidta, u kojem je igrala liječnicu Marinu Parun, humorističnog serijala „Naša mala klinika“, gdje je bila doktorica Lili Štriga, do najnovije uloge –­ ginekologinje Nevenke Bebić u serijalu „Sve će biti dobro“ koji se prikazuje na HTV-u.

Serijal koji režira Branko Ivanda, uz pomoć mlađih kolega Gorana Rukavine, Danijela Kušana, Mladena Dizdara i Zrinke Matijević Veličan, imat će 105 epizoda. – Gluma mi srećom, omogućuje da budem doktorica po želji svog djeda Paje Gregorića, pijanistica po želji oca Borisa Gregorića ili stomatologinja po želji majke Božidarke Frajt – kaže 36-godišnja zagrebačka glumica udana za Enesa Vejzovića (31), s kojim ima dvoipolgodišnjeg sinčića Raula.

Je li vam tempo naporan s obzirom da snimate po cijele dane?

– Da, ali lijepo je raditi jer je ekipa odlično organizirana. Divno je kada vas u šest ujutro u garderobi zatekne mnogo voća, kava..Odmah se osjećate maženi i paženi i to vam daje energiju da izdržite po dvanaest sati snimanja s kratkom stankom za ručak.

Znači li to da vas suprug Enes ne budi s kavom u krevetu?

– Ma kakvi! Dižem se u pet ujutro i u to doba kava nikome ne pada na pamet, svatko juri na svoju stranu, ja na set u Jadran film, a Enes na „Bibin svijet“, serijal koji snimaju već četvrtu godinu.

Gdje najradije glumite: u kazalištu, sapunicama, mjuziklu ili na filmu?

– Svaki medij ima svoje čari. Imala sam sreću okušati se u svim žanrovima, i ne pravim razliku. Radila sam s divnim ljudima, odigrala neke od najljepših uloga iz domaće i strane književnosti. Ne volim umjetnički snobizam jer o glumačkoj ozbiljnosti najbolje svjedoče uloge koje su iza pojedinca. Ako je dobra ekipa, i uloga u bilo kojoj formi može se dobro odigrati. U sapunicama nema mnogo mogućnosti za ponavljane scena i glumac mora biti maksimalno koncentriran.

Gdje i kako učite tekst?

-To mi je najveći problem: primjerice, prošlu sam srijedu dobila snop od 17 scena i mislila sam da ću se srušiti u nesvijest! Branko nam olakšava posao svojim strpljenjem i divnom naravi, imamo dobre scenariste koji pišu pitke rečenice i ne zamjeraju nam ako preformuliramo neku rečenicu..Učim doma, kad Raul zaspi, u dnevnom boravku.

Imate li tremu? – Imala sam je prvih nekoliko dana, zaplitao mi se jezik često, pogotovo kod stručnih medicinskih izraza – znala sam nasmijati cijelu ekipu. Nakon ljeta trebalo mi je malo vremena da se uhodam.

Diana Šetka

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 716 ili se pretplatite na PDF izdanje.