Uzmite ga, dakle!

Sad mi je 21 godina, izrazito sam inteligentna, u školi sam bila najbolja učenica, puna samopouzdanja. Čak sam preboljela i neostvarenu ljubav, ali nisam očajavala i bila neutješna, svjesna da je život preda mnom. Kad sam otišla u veliki grad studirati, sve se promijenilo. Otad se osjećam nesretnom i beznadnom. Kad vidim nepravdu (osobito na fakultetu), dođe mi da kažem zbogom studiju. Čeznem za ljubavi, očajna sam bez nje. Naprosto ne mogu shvatiti što se sa mnom dogodilo. Bila sam visoko, a sad sam pala nisko. Nestale su godine kad sam se borila. Još je u meni borac, ali zarobljen i okovan teškim lancima čije ključeve ne mogu pronaći. Čeznem za danima kad sam bila drugačija. Tako bih rado svijet gledala vedro. Vrijeme, međutim, juri, a ja sam sve tužnija. Kažem sama sebi: sutra je novi dan, a kad on sine samo produbi moju patnju. Kako da budem ona nekadašnja, kako da se izdignem iznad problema koji me muče? Eleonora

Osobno mislim kako ste premladi da biste donosili mjerodavne sudove. Oni još pomalo mirišu na kasni pubertet. Inače što se ljudi i problema tiče, ljudi se ne uzdižu iznad problema nego ih rješavaju. Vi sebe, uvjetno rečeno, dižete u zvijezde ili se lomite u susretu s novom sredinom. Umjesto da od te sredine isišete sve da bi obogatili svoju inteligenciju, vi govorite o lancima koji vas okivaju, o izgubljenim ključevima, nepovjerenju, nepravdi, razočaranju, osamljenosti, o nezadovoljstvu. Samo zato jer vas je jednog dana vlak odveo od kuće i spustio među gradske nebodere. A u gradu ima muzeja, knjižnica, kazališta, kina, kafića, kavana, velikih knjižara kao otvorenog prozora u svijet, perivoja da provjetrite pluća ili zagrljeni njima prošetate, crkava, avenija koje poput sivih traka vrludaju gradom, zagorskih, dalmatinskih, talijanskih, kineskih restorana, nepreglednih izloga. Očajavate jer ne znate što da počnete sami sa sobom, a ja se pak nadam da nešto i učite, nešto i polažete, nešto i vidite iz tog obilja novih dojmova koji pršte na sve strane, da ustanete rano ujutro s knjigom u ruci, dočekujete izlazak sunca što ga poznaju svi ranoranioci koji imaju više posla nego vremena, a to su, među ostalima, dobri i marljivi studenti. Nije lako doći u grad i isisati ga, svladati ga da biste postali ravni njemu, a ne u njemu stranac. Nije to jednostavno, treba ga osvojiti. Nemojte prolaziti mimo ničega, uđite unutra i naći ćete mnogo malih dragocjenih svjetova koje niste dosad vidjeli jer ste došli iz druge sredine. Ne dopustite da sve prođe mimo vas i da se u trenutačnoj turobnosti vratite kući, kao da niste nikamo ni pošli. Sami ste napisali da je život pred vama. Uzmite ga, dakle!