Vi kažete da...

Vi kažete da… Dvadeset i sedam mi je godina, zaposlena sam. Mislim da lijepo izgledam: visoka, vitka, zelenih očiju i tamne kose. Muškarac s kojim sada hodam pravi je macho: lijep i poželjan. Gotovo se svaki dan sastajemo u njegovoj garsonijeri. Njegova potreba za seksom je neutaživa. I agresivna. Zbog te silovitosti i nedostatka nježnosti nisam u njega ludo zaljubljena. Traži od mene stvari koje su mi odbojne. Naš seks je luđačka gimnastika, borilište, ponekad i mučilište. Prisiljava me na seksualne nastranosti koje mi se gade. Kaže “ako nećeš, ostavit ću te”. Ne mogu se na to odlučiti, krećem se u takvom krugu. Nije mi prvi mladić. Imala sam ih više, ne sjećam se ni jednoga koji bi me nježno volio. Sve je preplavljeno agresivnim seksom: filmovi, novine, plakati, reklame… Preda mnom je dvojba: pokoriti se trendu ili izabrati samoću. U ovome društvu kao da ne postoji pravo na “ne”: ako nekoga odbiješ, naći će drugu koja će već prve večeri reći “da”. Potpuno sam zbunjena. Larisa

Bez obzira na to kakav je danas seks, je li opscen, je li hladna mišićna ekshibicija možda najmanje u postelji, on je takav kakav jest, ali nikoga ne prisiljava da ga takvoga prihvati. Najmanje zbog prestiža jednog moralno sumnjivog kruga i nekog muškarca kojemu dopuštate da vas koristi kao stvar. Nije vas degradirao on, nego ste vi samu sebe degradirali. Svatko ima pravo reći “ne”. Vi kažete “da”. Vjerujem da postoji i drugačiji seks od onoga koji vi prakticirate: nježan, topao izraz ljudskih osjećaja, u kojemu je tijelo samo jedan dio onoga što ljude spaja, u kojemu ima ljubavi, iz kojega se rađaju djeca, veselje života. Vi ste, na žalost, izabrali drugi put, najlakši i najpovršniji: pokoravate se onome što tobože rade svi. Vaš izbor vam dopušta da kažete “ne” u krugu u kojemu se krećete, gdje svi kažu “da”. No, kakve to veze ima sa samoćom? Možda ste, misleći na samoću, mislili na “biti sami”. Pa što ako biste neko vrijeme bili sami umjesto u nečijoj postelji?