Vjeran, ali nestalan

Ako se za nekoga može reći da nije osjetio recesijsku godinu, jer ima posla preko glave, onda je to 25-godšnji riječki pjevač Marko Tolja. Gotovo svaki tjedan ima neku gažu, nastupajući uglavnom na društvenim događanjima, uskoro će objaviti i drugi album “Vrijeme briše istinu” u izdanju Aquarius Recordsa, a uz sve to priprema se za nastup u mjuziklu “Za dobra stara vremena”, čija se premijera očekuje 4. i 5. prosinca.

Ulogu fakina Saše dobio je zahvaljujući skladatelju Rajku Dujmiću, koji je, kao jedan od članova žirija u showu Zvijezde pjevaju u kojem je Marko proljetos nastupao, bio oduševljen njegovim pjevačkim i zabavljačkim talentom te ga preporučio autorici libreta i producentici predstave Željki Ogresti. Marko se, naravno, nije ni sekunde dvoumio kad je čuo ponudu: iako sam nema nikakvog glumačkog iskustva, društvo iskusnih kolega poput Zrinke Cvitešić, Ane Begić i Gorana Navojca daje mu samopouzdanje za rad na tom glazbeno-scenskom djelu nastalom prema hitovima Novih fosila, koje je skladao Dujmić.

Koja vam je najdraža pjesma Novih fosila? – Najdraža mi je balada “Sanjaj me”, koju izvodim sa Zrinkom Cvitešić.

Kako vam je raditi sa Zrinkom? – Odlično! I s njom, i s ostatkom ekipe. Riječ je o vrhunskim glumcima i umjetnicima, ali vlada opuštena atmosfera pa probe, koje u prosjeku traju 4-5 sati, prođu začas. Zrinka je simpatična te mi često pomogne glumačkim savjetima. Ona izvrsno glumi, pjeva i pleše, a s njom izvodim i nekoliko sentiša.

Možete li je usporediti s glumicom Kristinom Krepelom koja vam je bila partnerica u showu Zvijezde pjevaju? – Drukčiji su tipovi. Zrinka je opuštena, a Kristina je prava štreberica. Ona je mene tjerala da vježbamo umjesto da, kao njezin mentor, ja “ganjam” nju.

Kako čuvate glas u ovo vrijeme gripa? – Svjestan sam da bih ga trebao više čuvati jer od njega živim, no prilično sam nediscipliniran pa grlo štitim samo šalom. Nisam hipohondar i ne strahujem od svinjske gripe, no naravno da bih volio da me zaobiđe. To bi mi sad, kad me očekuje i promocija novog albuma “Vrijeme briše istinu”, najmanje trebalo.

Zašto ste se iz rodne Rijeke preselili u Zagreb? – Zato što su svi moji poslovi u Zagrebu. Album smo, osim u Rijeci, snimali i u studiju u Velikoj Gorici, a probe za mjuzikl se održavaju u Domu sportova i u velikoj hali Zagrebačkog velesajma. Od rujna sam tu, a u Rijeku putujem svaki treći vikend. Unajmio sam stan na Trešnjevci, ali ozbiljno razmišljam o kupnji stana. Dovoljno sam uštedio od gaža da si to mogu priuštiti, tim više što su posljednje vrijeme pale cijene nekretnina, a i stanarina me dođe skoro kao rata kredita.

Jeste li se naviknuli na samostalan život u novom gradu? – Navikavam se, premda mi je u početku bilo šokantno bez mora i obitelji. Stalno izlazim – u jazz-klubove poput Bacchusa i B.P. Cluba – ili samo na piće s kolegama iz mjuzikla. Dan mi je tako ispunjen da u stanu samo prespavam pa ne stignem ni kuhati, što obožavam. Najviše volim spravljati mediteransku hranu i razne vrste tjestenina. Kao klinac sam razmišljao da upišem školu za kuhara, no majka me, srećom, od toga odgovorila.

Kad planirate diplomirati na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji? – Već sam tri godine apsolvent i imam deset ispita do kraja. Lažem samom sebi kad kažem da za učenje nemam vremena jer sam zaokupljen glazbom. Imao bih, ali mi nedostaje motivacije. Upisao sam se na taj fakultet tek toliko da steknem neku diplomu, no ne vjerujem da ću ikada raditi u struci. Moj život je glazba. Imam taj gen u sebi, kao i gotovo svi u mojoj obitelji – očev bratić Davor Tolja je uz Marinu Perazić bio član čuvene grupe iz osamdesetih Denis&Denis, moja majka Koraljka, stomatologinja, lijepo pjeva, kao i tri i pol godine stariji brat Igor, student brodogradnje, dok je tata Darko, inženjer brodogradnje, u mladosti svirao klavijature u riječkoj grupi Pan.

A što je s crtanjem, za koje ste također tvrdili da vam je velika ljubav? – Kao klinac sam crtao stripove te figurativne i apstraktne crteže, a volio sam i tehničko crtanje pa sam nakon mature na Prvoj sušačkoj gimnaziji htio upisati dizajn interijera u Milanu. No, no to je bilo veoma skupo, a i morao bih žrtvovati glazbenu karijeru. Mislim da sam talent za crtanje naslijedio od djeda Vinka Matkovića, poznatog kipara koji je u Rijeci napravio nekoliko skulptura i spomenika. Imam oko za estetiku i volim lijepe stvari, počevši od djevojaka…

Čime vas neka djevojka može privući – ili odbiti? – Ne volim agresivne cure te one prenapuhane i “napirlitane”. Volim jednostavnost i prirodnu ljepotu.

Opsjedaju li vas obožavateljice? – Ne bih to nazvao opsjedanjem. Katkad mi nešto dobace na ulici ili se dokopaju broja moga mobitela pa me zivkaju i šalju poruke, a posebno su hrabre vikendom na večer – kad su malo “pod gasom”. Tada mi često prilaze, u želji da me upoznaju, fotografiraju se sa mnom… Jednom se, doduše, neka djevojka popela na pozornicu, počela me grliti i ljubiti pa je morao intervenirati zaštitar.

Volite li osvajati djevojke ili čekate da one naprave prvi korak? – Nemam problema s tim tko treba napraviti prvi korak, no najdraži mi je onaj period zavođenja, kad je situacija još neizvjesna. Često mi se, naime, desi da izgubim interes za djevojkom koju osvojim. Postane mi dosadna i nezanimljiva.

Znači li to da vaše veze nisu dugo trajale? – Uglavnom ne. Lani sam bio šest mjeseci – što je moj najdulji “staž” – u vezi s jednom djevojkom iz Rijeke. Bilo je mnogo razloga zbog kojih smo prekinuli, a jedan od njih je taj što sam se preselio u Zagreb. Trenutačno sam slobodan. Jeste li vjerni svojim djevojkama? – Nikad nisam sjedio na dva stolca, to mi je ispod časti, niti sam ikad bio s djevojkom koja je bila zauzeta – a imao sam prilike. No, ne mogu reći da sam uvijek bio fer i korektan: jednom sam prekinuo s curom i tjedan dana nakon toga prohodao s njezinom najboljom prijateljicom.

Kako se osjećate kad vas na internetskim forumima i u raznim časopisima proglašavaju jednim od najzgodnijih Hrvata? – Nekako sam ravnodušan prema tome. Ne smatram se zgodnim tipom jer sam mršav i imam krivi nos, ali ništa ne bih mijenjao. Volim biti uredan i dobro odjeven – fetiš su mi odijela i starke – ali nisam opsjednut izgledom i kozmetikom. Nedavno mi je šminkerica rekla da bih trebao kupiti kremu za njegu područja oko očiju jer već imam borice.

Damir Leljak