Volim stajati na rubu provalije

Dianne Reeves (52), jedna od najznačajnijih jazz-pjevačica današnjice, nastupit će 13. travnja u Zagrebačkom kazalištu mladih kao gošća Ghetaldus All Women Jazz Festivala Jazzarella. Višestruka dobitnica nagrade Grammy, između ostalog i za glazbu iz filma “Good Night, And Good Luck” Georgea Clooneya, u kojem i glumi, rođena je u Denveru. Otac, pjevač, umro je kad su joj bile dvije godine, pa je odrasla samo uz majku, trubačicu. Njezin ujak je također glazbenik, klavijaturist i producent George Duke. Kao djevojčica učila je svirati klavir, a kad joj je bilo 11 godina, zavoljela je pjevanje, slušajući kod strica Charlesa Burrella, kontrabasista u Denverskom simfonijskom orkestru, ploče Elle Fitzgerald, Billie Holiday i Sarah Vaughan. Pet godina poslije pjevala je uz srednjoškolski big band s kojim je osvojila prvo mjesto na natjecanju što ga je pratio trubač Clark Terry. Oduševljen njezinim pjevanjem, postao joj je mentor i pozvao je da se priključi njegovoj grupi u kojoj su svirali Eddie Lockjaw Davis i Tommy Flanagan. Dolaskom u Los Angeles 1976., Dianne Reeves se zainteresirala za latinoameričku glazbu i počela nastupati s Eduardom del Barriom, Billyjem Childsom i Sergiom Mendesom, a nešto kasnije pridružila se i skupini pjevača Harryja Belafontea te ubrzo započela iznimno uspješnu samostalnu karijeru. Od 1987. snima za diskografsku tvrtku Blue Note. Osim po izvedbama vlastitih skladbi i klasičnih jazz-pjesama, Dianne Reeves često izvodi i pjesme pop, rock i soul pjevača: Joni Mitchell, Stevieja Wondera, Petera Gabriela i Leonarda Cohena.

Kako je odrastanje u glazbeničkoj obitelji utjecalo na vaš budući poziv? – Moj otac je umro dok sam bila još veoma mala, a majka se preudala. Očuh je prema meni bio divan, tako sam odgajana s mnogo ljubavi i pažnje. Odrastala sam okružena prekrasnim glazbenicima. Osim majke, strica i ujaka, i dvije tete su bile glazbenice, darovite klaviristice i pjevačice. I one su me usmjerile. Zahvaljujući njima naučila sam mnoge pjesme toga doba koje smo zajedno izvodile kad bi se obitelj okupila.

Kako ste otkrili jazz? – Moj stric, kontrabasist u simfonijskom orkestru, ujedno je i sjajan jazz-glazbenik. Svirao je s Clarkom Terryjem i Alom Greyom. Zahvaljujući njemu zavoljela sam jazz. Na početku karijere pomogao mi je i Clark Terry, kojeg sam upoznala nakon jednog srednjoškolskog glazbenog natjecanja. S njim sam kasnije snimila i album “The Grand Encounter”. Na njemu su nastupili i mnogi drugi sjajni glazbenici: Joe Williams, Harry “Sweets” Edison, James Moody…

Kako se odnosite prema jazz-tradiciji? – Volim je istraživati. Zanimaju me i koncepti i razmišljanja mojih suradnika. I Duke Ellington je u svom velikom orkestru spajao glazbenike različitih osobnosti u jedinstveni pogled na glazbu. Volim promatrati kako glazba nastaje, kako se razvija i mijenja. I na koncertima volim istraživati nešto novo, makar se ponekad osjećam poput čovjeka na rubu provalije. No, zanimljivo je istražiti što se može kreirati u određenim situacijama. Tako i inače gledam na život.

Zašto ste album “The Calling” posvetili Sarah Vaughan? – Taj album posvetila sam Sarah Vaughan jer me ona nadahnula da nađem vlastiti izričaj. Bila je iznimna pjevačica koja je voljela razne vrste glazbe, a uz to je imala širok raspon glasa te se njime služila kao instrumentom. Definirala ga je timbrom, teksturom, bojom… To i ja činim.

Čini se da s njom dijelite i ljubav prema brazilskoj glazbi. Jeste li zbog te ljubavi surađivali s brazilskim klaviristom i skladateljem Sergiom Mendesom? – Suradnja s njim mi je otvorila mnoga vrata u shvaćanju brazilske glazbe. On je izuzetno ponosan na svoje korijene i na sve velike glazbenike koji dolaze iz istog podneblja. Upoznao me s glazbom Brazila i ja ga zbog toga bezrezervno volim.

Na početku karijere surađivala ste i s Harryjem Belafonteom. Što ste od njega naučili? – Upoznala sam ga nakon što sam se preselila u Los Angeles. S njim sam gotovo tri godine provela na turneji diljem svijeta. Izvodili smo najrazličitiju moguću glazbu, pa je to bilo nevjerojatno iskustvo. I danas često putujete. Zašto volite turneje? – Na turnejama mogu upoznati ljude i zauzvrat im predstaviti svoju umjetnost. To daje poseban čar turnejama. Živim u Denveru i sa svojih putovanja donosim različita iskustva, koja volim dijeliti s obitelji i prijateljima.

Gdje vam je bilo najljepše? – Na svijetu ima prekrasnih mjesta. Volim francuske i talijanske krajolike, možda zato što sam ondje često nastupala.

Koja mjesta biste još željeli posjetiti? – Oduvijek sam željela vidjeti Indiju. Sviđa mi se i Turska, osobito okolica Istanbula. Priroda je ondje prekrasna.

Što radite kad ne nastupate? – Volim poeziju i rado poučavam mlade kršćanskom nauku. Obožavam i kuhati. Kod kuće pokušavam pripraviti divna jela koja sam probala na putovanjima, s kojih uvijek donosim neko posuđe.

Davor Hrvoj