Volim sve lijepo i udobno

Snijeg i niske temperature 23-godišnju zagrebačku glumicu Anastasiju Jankovsku podsjećaju na prave ruske zime, one iz njenog djetinjstva. Naime, iako je rođena u Kijevu u Ukrajini, do osme je godine živjela u Omsku u Sibiru. No, onda se s roditeljima, baletanima, preselila u Split i deset je godina uživala u mediteranskoj toplini. Tada se opet vratila u rusku zimu, na dvadesetak stupnjeva ispod ništice, u Sankt Peterburg, gdje je započela studij glume. Nedavno je posjetila Pariz, čija ju je hladnoća, praćena jakim vjetrom, podsjetila na studentske dane. Protiv nje se borila s čak pet pari čarapa i vunenom kapom, na koju je još navukla štitnike za uši.

Zar vas ne bi bolje grijala šubara? – Nikad je još nisam nosila. Nisam se, naime, dosad smatrala dovoljno odraslom za krzno. Kako sam se tek nedavno počela ženstvenije odijevati, i šubare mi se, mislim na one damske, sve više sviđaju. Nabavim li je, neće biti od pravog krzna.

Kakve vam se čizme najviše sviđaju? – Za ovu zimu dala sam si kod jednog postolara u Masarykovoj ulici u Zagrebu izraditi visoke čizme, prema svojim željama: jednostavne su, od crne kože, malo šire u gležnju, kakve su nosili vojnici.

A kakve cipele najradije nosite? – U posljednje vrijeme se “penjem” s ravnih potpetica. Najdraže su mi obične crne lakirane cipele sa zaobljenim vrhom i samo jednim detaljem, primjerice, mašnom. Upravo takve vidjela sam da ima Tommy Hilfiger i sad ih mjerkam prije negoli se odlučim na kupnju. Nisu baš jeftine, ali znam da ću ih nositi dulje od jedne sezone.

Jeste li i inače neodlučni? – Po tome sam tipična Vaga. No, umjesto na odijevanje i kozmetiku, radije ću novac potrošiti na putovanja. Tu strast dijelim sa svojim dečkom, studentom glume Mitjom Smiljanićem, a kojim sam jesenas bila u Sankt Peterburgu i New Yorku. S njim sam bila za Novu godinu u Parizu, a lanjsku smo dočekali u Kijevu.

Posvećuju li djevojke u Rusiji mnogo pažnje odijevanju? – Uvjerila sam se da prate modu, da im je važno kako izgledaju. Djevojke su, zapravo, svagdje iste: štedjet će i nečega se odreći da bi si kupile neki lijepi odjevni predmet.

Koliko novca trošite na odjeću i kozmetiku? – Mama me učila da radije kupim jednu, ali vrijednu stvar. Ne povodim se za markama, važnija mi je kvaliteta i pristaje li mi nešto. Kako imam osjetljivu kožu, osobito sam oprezna. Najviše mi odgovaraju Chanelovi preparati: maskara, sjenilo, rumenilo, sjajilo za usne, parfem…

Kako biste opisali svoj stil odijevanja? – Užurbano-sportski, zasad. Ali otkako se počinjem pretvarati u normalno žensko, kupujem i haljine.

Slušate li savjete stilista? – Od hrvatskih stilista jedino bih, možda, poslušala savjet dr. Nenada Korkuta: sviđaju mi se njegovi komentari i čini mi se da mnogo zna o modi. Poslušala bih ga, kažem, ali bih li primijenila njegove savjete, to je drugo pitanje.

Jeste li, možda, nosili koju reviju? – Prvo manekensko iskustvo imala sam jesenas, na Wella Fashion Weeku, na kojem su sudjelovale glumice. Odabrala sam haljinu sa žutim volanima zato što je žuta vrlo upečatljiva, a ja volim konkretne boje.

Biste li se voljeli baviti manekenstvom? – Ne bih. Taj me posao ne bi ispunjavao toliko koliko gluma.

Što je najskuplje u vašem ormaru? – Osim čizama, uska crna haljina zanimljivog kroja, od Manga. Kupila sam je u Kijevu prošlu zimu i dosad sam je odjenula za snimanje za jedan časopis.

Imate li u ormaru odjeće koju ste kupili, a nosili je, možda, jednom ili nijednom? – Zapravo ne, jer uvijek dugo razmišljam prije kupnje. I za ovu se haljinu nisam odmah odlučila. Najprije sam je tjedan dana gledala i kad sam se uvjerila da neću pogriješiti, da će mi dobro pristajati, kupila sam je.

Koji su vam omiljeni modni dodaci? – Naušnice i ogrlice. Volim platinu i zlato, za koje mi je najvažnije da je nakit filigranski izrađen. Imam tanki lančić s violinskim ključem, koji sam dobila na dar kao djevojčica za svoj klavirski nastup. Od prabake sam naslijedila naušnice od bijelog zlata s poludragim kamenjem koje mijenja boju.

Kakve torbe nosite? – Ovisi o prigodi, ali za svaki dan imam velike torbe. Jednu takvu kupila sam u Benettonu, i u nju, naravno, uvijek potrpam više stvari nego što mi treba. Uvijek nosim knjigu, kišobran, bočicu vode, odjeću za vježbanje, jer upravo sam se upisala u teretanu gdje trčim na traci i radim trbušnjake.

Koja vam je glumica uzor u glumi, a koja u odijevanju? – Nemam uzora, ali sviđa mi se kako se odijeva Nicole Kidman, sviđa mi se jednostavnost i profinjenost Audrey Hepburn, koja je znala s nekim detaljem, poput ogrlice, istaknuti osobnost.

U čemu vas vaš dečko najviše voli vidjeti? – U najjednostavnijoj haljini, u odjeći za po doma… Ma, što god odjenula, ja sam njemu uvijek zgodna.

Daruje li vam, primjerice, rublje? – Rublje još ne, ali mi katkad kupi džemper jer zna da ih obožavam.

Vodite li ga sa sobom u kupnju? – Iako mu je to dosadno, žrtvuje se i pravi mi društvo. No, nije to baš tako često – jednom na mjesec.

U čemu se osjećate najudobnije? – U jednostavnim pletenim haljinama i čizmama. Volim džempere i traperice, sve što je udobno.

Imate li omiljenu vestu? Tko ju je ispleo? – Svoj najdraži džemper, s likom Mickeya Mousea, odavno sam prerasla. Isplela mi ga je mama kad mi je bilo pet godina. To je bilo njezino prvo pletivo i nije baš najbolje ispalo, ali meni je veoma drago. Džemper je naslijedio moj šest godina mlađi brat Jaroslav.

Što ste si posljednje kupili? – Kožnate čizme u Zagrebu, u New Yorku starke i traperice te dvije haljine od angore u Splitu.

Slažete li se s izrekom da odijelo ne čini čovjeka? – I da i ne, jer se često potvrđuje da je odjeća vrlo važna. Postoji i jedna ruska poslovica: osobu ćeš upoznati po njezinoj odjeći, a oprostiti se s njom po onome što ima u glavi.

Jeste li uvijek imali dugu kosu? – Imala sam i dužu nego sada. Kao osnovka, jednom sam se tako posvađala s mamom da sam u bijesu sama sebi škarama odrezala kosu. Mama je onda morala popraviti moju frizersku “kreaciju”. Inače, kosu volim nositi skupljenu u repu.

Imate li i u Splitu, kamo često putujete u posjet obitelji, ormar sa svojim stvarima? Moji roditelji su napokon kupili stan u kojem ću imati svoju sobu. Neću je više trebati dijeliti s bratom. Baka mi je govorila da moram imati mjesto gdje se uvijek mogu vratiti: ja ga imam u Kijevu kod bake i u Splitu kod roditelja. Posljednje dvije godine imam ga i kod Mitje u Zagrebu.

Razgovarala: Jagoda Zamoda Snimila: Vladimira Spindler Kreativno vodstvo: Helena Štahan Styling: Martina Franić Make-up: Marija Butković Frizura: Studio Evelin