Volim svoje obline

Da se dobro vraća dobrim, uvjerila se nedavno Scarlett Johansson. Svoj debi na Broadwayu, nastup u predstavi Arthura Millera “Pogled s mosta”, iskoristila je da pomogne stradalima na Haitiju te je organizirala aukciju na kojoj je ponudila – sebe. Naime, sretnik koji se “isprsio” najvećom financijskom ponudom, osvojio je četiri ulaznice za premijeru i druženje s glumicom.

A ona bi i bez te lijepe geste bila nagrađena pohvalama kritičara, koji tvrde da im je priuštila “jedan od najsjajnijih trenutaka u izvođenju Millerovih drama”. Do tog trenutka vjerojatno ne bi došlo da se Scarlett nije odlučila malo distancirati od Hollywooda. Naime, iako joj je tek 25 godina, u filmskoj industriji se osjeća kao veteranka: prvi film snimila je s 11 godina, a u razdoblju od 2003. do 2006. radila je četiri filma godišnje – među njima “Izgubljene u prijevodu” i “Djevojku s bisernom naušnicom”. No, onda je odlučila “stati na loptu” te prihvaća samo jednu filmsku ulogu godišnje. Razloga za to je više – zvjezdani status je, zapravo, uznemiruje jer povlači za sobom prevelik interes medija, a nju zanima samo miran obiteljski život. Scarlett je, inače, od 2008. u braku s 33-godišnjim kanadskim glumcem Ryanom Reynoldsom.

Znači li početak kazališne karijere vaše povlačenje iz Hollywooda? – Broadway mi daje mogućnost da ostvarim ono zbog čega sam i željela postati glumica. A istina je da sam pomalo umorna od Hollywooda, u kojem sam postala slavna još kao tinejdžerica, a ta me slava zapravo nikada nije zanimala. Zbog toga i živim drukčije od većine holivudskih zvijezda, ne idem na holivudske zabave i ne volim govoriti o privatnom životu. Uostalom, i danas mi je najugodnije u društvu prijatelja koje sam upoznala još u školi.

A kako se onda osjećate kad vas uvrste na listu najprivlačnijih glumica? – Nemam ništa protiv tih lista. Zapravo, nisam sigurna ni tko ih sastavlja, pa se time ne zamaram previše. Pokušavam živjeti normalno i ignorirati takve stvari. No, zapamtila sam što mi je Samuel L. Jackson jednom rekao: najbolje je na njima biti peti ili šesti. Svi primijete da ste uvršteni, ali vas ne gnjave jer je netko drugi ipak na višoj poziciji.

Kako održavate liniju? Vježbate li? – Nikada ne vježbam, teretanu sam vidjela samo izvana. Ugodno se osjećam u svojem tijelu i ne želim se mijenjati.

Koliko vam je moda važna? – Pazim na odijevanje i volim se dotjerati za filmsku premijeru. Obožavam glamur, a premijera je idealna za pokazivanje prekrasnih haljina.

Kako se odijevate u svakodnevnim prigodama? – Bilo bi besmisleno hodati po cesti u dizajnerskoj haljini. Zato se držim jednostavne kombinacije: najčešće nosim majicu i traperice.

Tko su vaši idoli? – Na crvenom tepihu pokušavam odati počast ljepoticama iz zlatnog doba Hollywooda. Moji su idoli glumice poput Rite Hayworth, Lauren Bacall i Lucille Ball. Njihov me stil nadahnjuje. Gode li vam i usporedbe s Marilyn Monroe? – Obožavam Marilyn, bila je prekrasna glumica, ali nije mi jasno zašto me uspoređuju s njom. Osim što smo obje plavuše i imamo obline, nemamo nikakvih drugih sličnosti. Koji vam se grad najviše sviđa? – New York, ali moram reći da sam tu rođena, pa sam možda pristrana. Ne volim toliko zgrade u New Yorku, koliko uspomene. Osim toga, obožavam njegov ludi ritam života. U njemu nikad nije dosadno. Albumom “Anywhere I Lay My Head”, koji ste objavili preklani, te lanjskim “Break Up”, koji ste snimili s kantautorom Peteom Yornom, pokazali ste i da znate pjevati. Kanite li se još više posvetiti glazbi? – Svakom umjetniku i kreativnoj osobi uzbudljivo je kad se može izraziti na više područja. Nikad se nisam htjela ograničiti samo na glumu jer sam oduvijek voljela i pjevati. Okružena sam kreativnim ljudima i divno je kad uz njihovu pomoć mogu napraviti nešto lijepo, što sama nikad ne bih mogla. Svakako ću nastaviti s glazbenom karijerom. U posljednje dvije godine glumili ste u nekoliko filmova nastalih prema stripovima. Zašto ste prihvatili uloge u filmovima “Spirit” i “Iron Man 2”? – Nikada nisam voljela stripove, no oduševila sam se filmovima “Sin City” i “300”, koji su nastali prema stripovima Franka Millera. Kad sam dobila scenarij za “Spirit”, činilo mi se da bi to mogao biti zabavan film. I doista je bilo ludo na snimanju jer je Frank pun entuzijazma, zaigran poput djeteta, a tu je strast prenio i na nas.

Je li vam žao što ste prihvatili uloge u nekim filmovima? – Nikada ne gledam unatrag. Uostalom, dođem na set i odradim svoj posao, ali konačan rezultat ovisi o redatelju i montažeru. Za neke svoje filmove mislim da su mogli biti bolji, ali neki su me i ugodno iznenadili. Na setu, naime, nikada ne možete biti sigurni kako će film na kraju izgledati. Zato je važno da budete sigurni u sebe i zadovoljni svojim radom. Ako stalno mislite kako bi bilo bolje da ste negdje drugdje, to će se sigurno vidjeti na filmu. Znači li to da se i vi ponekad dosađujete na snimanju? – Ne, nikada mi nije dosadno, iako priznajem da katkad nisam zadovoljna s tim kako sam odglumila neku scenu. Zanima me sve što se događa oko mene: kako se ljudi ponašaju, kako komuniciraju – ili ne komuniciraju. Normalno je da kao glumica upijam sve oko sebe, pa mi je zato sve i zanimljivo.

Kakav biste film voljeli snimiti? – Očajnički želim snimiti dobar vestern. Nije to ništa čudno, svi glumci u Hollywoodu obožavaju vesterne, pa ni ja nisam iznimka. Bilo bi sjajno glumiti kaubojku ili neku madam u javnoj kući na Divljem zapadu. Kako zamišljate budućnost? – Nadam se da ću biti iza kamere i da će barem jedan film imati natpis: režija Scarlett Johansson. Mislim da ću biti dobra redateljica jer obožavam raditi s drugim glumcima. Bit ću im dobar vodič.

Josip Jurčić