Vrata povjerenja

Meni je 46, a mom mužu 49 godina. Imamo troje djece. Naša obitelj je stabilna. Je li doista? Pitam se, jer se već nekoliko godina drma naša postelja. On ne želi sagledati problem i suočiti se s njim. Sada kada su godine iza mene, osjećam silnu želju za strasti i za seksom. Dok čekam sama na svojoj strani postelje, kratim vrijeme televizijom ili knjigom, pitajući se je li moj muž impotentan zbog zdravstvenih razloga, čaše vina više ili zbog nečega trećeg? Čekam! Upitat ću ga sutradan zbog čega je sinoć bio tako pospan, pokušavajući odgonetnuti njegovo lice i sve što ono krije… Samo kad ne bi poput noja zabijao glavu u pijesak!…

Tabu Spavaća soba je najtajanstvenija prostorija našeg života, raj ili pakao, postelja ili mučenički prostirač, ona dijeli i spaja, u njoj se šapuću riječi koje nestaju u poljupcu, u njoj se laže, mrzi, plače, u njoj se čeka. Kao i vi. On dođe, legne, zaspi. Još jedna prazna noć je iza vas. Morat ćete svjetiljku koja jedva paluca uprti u njegovo lice i pokušati ga odgonetnuti kao i sve što ono krije. Upitati ga zašto je umoran kad vi niste, zašto ne može kad vi želite, što ga muči i uništava vaše živce? Ljudi moraju razgovarati, bio dan ili noć, ispod jednog popluna ili za jednim stolom… inače nahrupe sumnje i sve se počne raspadati, ružne misli i optužbe vrzmaju se po glavi a da se, možda, nije ništa dogodilo. Samo zato jer se šuti. Kad prekorači prag spavaće sobe, ugasite televizor, sklopite knjigu i pitajte. Možda će napokon kapitulirati! To je točka u kojoj ćete se naći. Kad se izgovori sve ono što se drži u sebi, otvaraju se vrata povjerenja.