Vremena su se promijenila

Prilično često se sastajem s prijateljicama, točnije znancima iz nekadašnje škole i fakulteta. Osjećam kako mi postaje dosadno njihovo čavrljanje koje često ne mogu pratiti, kao ni njihove isprazne razgovore. Godinama premeću jedne te iste teme. Nekih više nema, neke su odlepršale u inozemstvo ili čak preko oceana, neke govore o bogatstvu, neke su doista bogate ili bogato udane, neke su bake, neke to nisu nikad ni postale, neke su nesretne zbog života koji vode njihovi sinovi i kćeri, većina ih je elegantna da ti zastane dah. Sve su udane, osim mene. Radim prosječan posao koji me ne oduševljava, među njima sam kao zalutala ptica. Nikada nisam bila ljepotica: šminka ne može sve prikriti. Osjećam se u odnosu na njih jadno. Mislim da ću sve rjeđe dolaziti na sastanke, ne mogu uvijek pratiti njihove razgovore u kojima ne mogu sudjelovati. Zapravo, što da radim? Ne mogu ići ukorak s njima, zato ih prezirem. Radije ću u svom naslonjaču sjediti i gledati televiziju, umjesto da naklapam bezvezne teme o kojima nemam pojma. Prezreti, a ne razgovarati

Koliko ovakvi razgovori koji vas mogu prevariti, kriju nezadovoljstva, nesreće, sve iza fasada egzotičnih odmora ili izleta u inozemstvo? Koliko bračnih nevolja i nesporazuma stoji iza uglađenih muževa čija naličja kriju lijepe i otmjene kuće? Jeste li doista sigurni da su vaše prijateljice tako sretne, iako im cvekeće novac u džepu? A što se tiče “usidjelica” (već davno, davno, ne spominje se ta nakaradna riječ) bez djece, punih egzistencijalnih problema i ekonomskih teškoća, znajte da tako dijele istu sudbinu milijuni vaših sestara i mnoge od njih nisu tako nesretne kako se misli, rade vedra duha, posjećuju prijatelje, putuju, smiju se, štede i rasipaju, razočaravaju se i imaju iluzije. Neke se čak namjerno ne udaju. Neće! Vremena su se promijenila! Nema, dakle, razloga da budete nezadovoljni i nesretni, jer iza vaših prijateljica kojima se divite i istodobno ih prezirete, često stoje muževi koji ne kriju svoje ljubavnice i one koje ne kriju svoje ljubavnike, udovice koje neće ponovno u brak, ali hoće “prijatelja” bez obveza. Zašto biste se osjećali jadno zato jer nemate muža? Zašto biste krili u sebi gorak i pomalo zločest prezir prema onima koje su “nešto više”? Zar je nedostatak te “raskoši” koja se zove brak takva tragedija? Sakrijte svoje komplekse, vremena više nisu kao nekada. Siđite iz naslonjača i ne buljite cijeli dan u televiziju, život je s druge strane ulaznih vrata, makar i bez vjenčanog prstena.