Vruće aluzije

Sad mi je 35 godina. Prije supruga imala sam dosta kratkih i letećih veza, ali otkad sam s njim, smirila sam se i ne varam ga. Inače sam oduvijek bila vrlo slobodnih nazora i ne mislim da bi povremeni seks sa strane bio nešto prestrašno, ali on je iz patrijarhalne sredine i više puta mi je rekao kako bi ga i pomisao na moju nevjeru “ubila”. Prihvatila sam taj uvjet i ne varam ga, mislim da je poštenje u braku važnije od privremenih “izleta”. Seks nam je ionako odličan, pa ne mogu reći da mi toga nedostaje. Prije šest mjeseci u poduzeće je došao novi namještenik kojemu sam bila nadređena. Među nama su se skoro trenutačno počele događati vruće iluzije, znakoviti pogledi, slučajni dodiri. Prekrasan muškarac! On je također u braku i ima djecu. Uvodna igrica trajala je mjesecima, sve dok mu se nisam, nakon jedne proslave u poduzeću, objesila oko vrata i poljubila ga. Nije se dogodilo ništa drugo do toga. Nakon mjesec dana izgubila sam živce, sjela sam mu na koljena i opet ga poljubila, ovaj put sasvim trijezna i prisebna. On je ispočetka bio spreman na leteći seks, ja ne. Svaki dan je dolazio u vrijeme kad je znao da sam sama u uredu, izazivala bih ga maženjem, a on bi zapomagao kako “to nije u redu”. U nekoliko navrata me pitao što, zapravo, želim od njega, i svaki put sam mu odgovorila golom istinom: želim malu vruću avanturu koja ne smije ugroziti ni moj ni njegov brak! Sljedećih mjesec dana proveli smo u bunilu, svaki dan bih mu sjedila na koljenima, ali se nikad nije dogodilo ništa opasnije od maženja, ljubljenja, grickanja, on bi izigravao nevinu žrtvu “kako ne smije prevariti ženu” (ruke su mu bile svugdje po meni!), “kako zna da takve stvari obično loše završe!”, “kako ću se zaljubiti u njega i neću moći živjeti bez njega”, da nije spreman i neka ga čekam. Ohladila sam se rekordnom brzinom kad mi je rekao kako su brak i djeca tako važni da ih ne može isključiti, kao da je to nešto u što se ne smije dirati. Tu je priča neslavno završila, obećala sam mu da ću ga ostaviti na miru (uz njegovo patetično “poljubi me zadnji put!”, što sam i učinila). Nakon toga sam se ponašala normalno, iz svog rječnika sam izbacila sve seksualne iluzije, odnosi su postali korektni. Čini se da mu ova situacija nije odgovarala, kao da je očekivao da ću ponovno za njim izgubiti glavu. Kad se vratio s godišnjeg odmora, rekao mi je “da sam mu nedostajala”, pred svima me zagrlio. Odgovorila sam mu nešto ironično i zlobno. Na moju zlobu odgovorio je: “Ne znam kako je tebi, ali znam kako je meni!” Iluzija koliko trpi zbog mene! Kakve ludosti! Avanturu bih mogla sebi dopustiti, sve drugo je budalaština, ali on avanturu nije htio. Neka me, dakle, pusti na miru: imam svoj život u koji se on nikako ne uklapa, posao u koji se on, također, nigdje ne uklapa, imam obitelj koju namjeravam održati na okupu. Kakve gluposti, neka me ostavi na miru i ponaša se pristojno! Pomalo bijesna

Možda vaš suprug ne bi bio očaran vašom teorijom slobodnih nazora, vi jedan kraj konca držite labavo, a drugi čvrsto. Između jednog i drugog kraja priličan je prostor, u njemu “seks sa strane” nije nešto prestrašno. Pitanje je i što je uopće za vas seks: je li on eksplicitan ili je predvorje seksa sjedenje na koljenima tuđeg muškarca, maženje, ljubljenje, grickanje i grljenje s njime? Sve prožeto kristalno jasnom rečenicom koja izražava domet vaših namjera: “Mala vruća avantura koja ne smije ugroziti ni moj ni njegov brak!” Gotovo nemoguće za one koji nemaju dobre živce. Ali, vi ih imate. Ljubljenje, grickanje, maženje, grljenje! Centimetri ili milimetri do one opasne zone u kojoj se vaš miljenik praćakao između vašeg uredskog prostora kad nije u njemu bilo nikoga pa do straha da ne prevari ženu, sa slutnjom da ste opasni: vi zavodite, ali ne dajete. Kad je opasno, kad “mala vruća avantura ne smije ugroziti itd…” vi se povlačite, kažete da je mašta jedno, a stvarnost drugo: u stvarnosti postoji suprug, u mašti ljubavnik, ne znam kako bih ga drugačije nazvala. Kad se dotični, ozaren ljetnim suncem, vrati natrag u svoj ured, predbaci vam sljedeće: “Ne znam kako je tebi, ali znam kako je meni!”, a aludirajući da je spreman na “malu vruću avanturu koja ne smije ništa ugroziti”: ni obitelj, ni posao koji tiktaka kao švicarski sat, ali vi ga odbacujete jer biste s njime htjeli pravu pravcatu avanturu, a on avanturu neće. Obitelj tiho i nečujno izranja na površinu, muž vas neće ubiti jer ništa ne zna, a vi lijepe trenutke lijepog suradnika proglašavate glupostima i dajete lekciju pristojnosti onome koji vam je bio prilično ili jako drag, ali je možda postao opasan i nepodoban. On se naprosto više ne uklapa! Jer ste se vi opet uklopili u svoju obitelj s mužem koji bi ubijao kad bi nešto znao.